Što učiniti kada je dijete žrtva nasilja druge djece?

First topic message reminder :

Na temu nasilja među djecom prilično je sadržaja. Zgražamo se nad istim, čitajući o toj tematici u novinama ili gledajući priloge na Tv-u, no,što činiti u trenutku kad se sami suočimo sa spoznajom da je naše dijete žrtva nasilja druge djece i da se nasilje ne događa drugima, već nama?
Naime, pisah se već da Ivan ide u vrtić u kojem su "pravilo" mješovite skupine. Moj sinak je među dječacima među namlađima i vrlo mu je stalo "pripadati grupi starijih" premda se među "starijima" uglavnom ne snalazi. Teme njihovih interesa su mu manje poznate ili nepoznate. Silno se trudi slijediti ih ili imati nešto što "veliki dečki" imaju. Međutim, primjećujem da međusobna komunikacija šteka, što zbog Ivanovih nevještih socijalnih vještina, što zbog generacijske razlike ( 4 - 6 godina). Ne bi li privukao pozornost "uzora" sklon je prihvaćati modele ponašanja pojedine starije djece iz grupe koje ne odobravam. ( npr. prijetnje, vulgarizme, neprimjerene pošalice ). Razgovaramo o tome i prihvaćam tu fazu kao razvojnu i prolaznu. Međutim, zamjećujem zadnjih tjedana da dolazi kući s pričom o batinama. Budući rado odlazi u vrtić i kaže da mu je u vrtiću lijepo, nisam isuviše obraćala pažnju na izjave:"Marko me tukao." Tim više, tete nisu spominjale agresivno ponašanje među djecom. By The way, Ivan je znao na početku, kad je krenuo u vrtić, udariti i ugristi pojedino dijete iz grupe, dakle i sam pokativati agresiju. Taj problem smo ubrzo svladali u periodu socijalizacije uz pomoć teta i vlastitim angažmanom.
Jučer, stigao iz vrtića s krvavom usnicom. Ok, događa se, pomislih i ne zabrinuh se. No, razgovor s poznanicom koja radi u vrtiću me uznemirio poprilično. Spomenula je da pojedina starija djeca fizički nasrnu na Ivana jer ih Ivan zna zadirkivati ili u igri ne slijediti njihove upute ili pak ustrajati na svojoj ideji koja je velikima neprihvatljiva. Spomenula mi da on bez suza podnosi te "uzgredne pljuske", gurkanja i šaketanja.
Osobno, na njemu ne zamjećujem promjenu ponašanja, niti strah od djece, ali se brinem. Tete nas dosad nisu upozorile ni na što u vezi s tim "problemom", stoga dvojim: "Ne pretjerujem li u svojoj bojazni za dijete?
Ivana ne kažnjavamo fizički i on ne zna što je kazna "batinom koja je iz raja izašla". No, kada se ljuti, u posljednje vrijeme sklon je prijetnjama tipa: " Vidjet ćeš ti svoga boga kada te pljusnem". Takove prijetnje nikad nismo izgovarali, niti izgovaramo kod kuće. "O nasilju među djecom govorimo kad jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili ozljeđuje drugo dijete koje se ne može obraniti. Može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja, ogovaranja ...". Je li moje dijete žrtva nasilja ili ja od muhe radim slona? Biste li vi navedeni primjer prešutjeli i shvatili kao uobičajeno sukobljavanje među djecom koja će problem međusobno sama riješiti ili biste alarmirali na uzbunu?
P.S. Napominjem. Tete nam dosad nikad nisu dale naslutiti da je Ivan udaran ili vrijeđan od strane druge djece ili da je sam sklon ekscesnim ponašanjima unutar grupe.

Citat :

Mnoga istraživanja provedena na temu predškolskog odgoja pokazala su da je upravo mješovita grupa najbolja za djecu vrtićke dobi jer kao što i sami znamo mlađa djeca najbolje uče od starijih, a starija pomažu mlađoj. Uloga odgojitelja u ovim skupinama najbitnija je pri odabiru pravih aktivnosti u kojima će svako dijete naći svoju ulogu te uz pomoć svog odgojitelja riješiti zadatak i ostvariti pozitivnu sliku o sebi. Starija djeca u mješovitoj skupini isto se tako postavljaju prema mlađoj, nesvjesno im postavljajući zadatke kakve sami znaju riješiti, dovode mlađu djecu do spoznaje da i oni to mogu.
Takvim zajedničkim odrastanjem djece različitih uzrasta ona su u mogućnosti uvidjeti kako se njihove potrebe razlikuju te ih uvažavati razvijajući pritom socijalnu kompetenciju, društvenost, suosjećajnost i druga društvena umijeća.
Atmosfera u tim skupinama je prirodnija, sličnija je onome što dijete očekuje u realnom životu (gdje je uvijek netko stariji/mlađi, sposobniji/nesposobniji, bolji ili lošiji u nekoj aktivnosti). Mješovite skupine predstavljaju prirodni poligon za učenje emocionalnih i društvenih vještina za koje se sve više pokazuje da su u realnom životu važnije nego puko poznavanje činjenica.

Citat :

Sonja Pribela-Hodap,prof.psiholog

Da zaključim, jasno mi je "prirodno rivalstvo" u odnosima u grupi. Smatram da se od djece se ne bi smjelo tražiti da potiskuju negativne emocije prema mlađima ili starijima ukoliko se ne slažemo s njima. Normalno je da se nekada ljutimo. Ono što ih treba naučiti kod kuće i u vrtiću i gdje god jest kako kontrolirati agresiju i komunikacijom riješiti problem. Znam da je i nama samima to ponekad teško, no valja nam nastojati to činiti i učiti tome i djecu. Šutjeti o istom, znači odobravati. Ne djelovati, znači odobravati. Ne odobravam.

vejanka, nemam pitanje vec ti sugeriram da ne stanes na ovim odgovorima nego da jos malo dosadujes u vrticu dokle god se ne rjesi situacija

Nastojat ću kontrolirati situaciju. Nadam se suradnji s tetama.