MLJEČNI ZUBIĆI- BAŠ SVE O NJIMA

Piše: mr. sc. Marin Vodanović, dr. stom. Sveučilište u Zagrebu, Stomatološki fakultet, Zavod za dentalnu antropologiju

Kod ljudske vrste postoje dvije vrste zuba - mliječni i trajni zubi. Mliječnih zuba ima 20 i od trajnih kojih ima 32 najviše se razlikuju veličinom, bojom i oblikom. Naime, mliječni zubi su znatno manji od trajnih, imaju mliječno-bijelu boju te niske i trbušaste krune. Iako se tada zubi još ne vide u usnoj šupljini, svih 20 mliječnih zuba je već prisutno u čeljustima u trenutku rođenja djeteta. Za očekivati je da će se prvi zubi u ustima pojaviti između šestoga i desetog mjeseca života, kada niču donji središnji sjekutići, a nakon njih slijede ostali mliječni zubi. Rastom i razvojem povećavaju se dimenzije djetetove čeljust čime se stvara prostor za trajne zube koji su znatno veći. Prvi trajni zubi pojavljuju se oko šeste godine života i potom postupno zamjenjuju mliječne zube. Obično do 21. godine života izniknu svi trajni zubi iako postoje određene osobne razlike u vremenu nicanja, kako trajnih, tako i mliječnih zuba.

Nažalost, još uvijek je uvriježeno mišljenje da mliječne zube ne treba čuvati, jer će ih zamijeniti trajni nasljednici. Točno je da će mliječne zube zamijeniti trajni, međutim apsolutno je netočno da mliječni zubi ne zaslužuju jednaku brigu kao i trajni. Naime, mliječni zubi imaju višestruko važnu funkciju: oni čuvaju mjesto za svoje nasljednike; potiču normalan rast i razvoj čeljusti; omogućuju žvakanje, što je preduvjet za dobru probavu; sudjeluju u stvaranju glasova te razvoju jasnoga i razumljivoga govora; bitno utječu i na estetski izgled lica, što pridonosi pravilnom psihičkom razvoju djeteta. Namjera ovog članka je upozoriti roditelje na važnost očuvanja zdravlja mliječnih zuba i pomoći im pri provođenju mjera oralne higijene, izboru odgovarajuće prehrane te sprečavanju nepodesnih navika koje mogu naštetiti mliječnom i trajnom zubalu.

Nicanje zubi

Nicanje zubi je prirodni, fiziološki proces pri kojem se u usnoj šupljini djeteta pojavljuju zubi, najprije mliječni, a potom od šeste godine nadalje i trajni zubi. Središnji sjekutići pojavljuju se između 6. i 10. mjeseca života, bočni sjekutići između 8. i 12. mjeseca, prvi kutnjaci između 13. i 16. mjeseca, očnjaci između 16. i 18. mjeseca, te drugi kutnjaci između 20. i 24. mjeseca. Sva navedena vremena nicanja su približna i moguća su odstupanja od 2 do 3 mjeseca. Ukoliko zubi ne počnu nicati do kraja prve godine, odnosno ako svi mliječni zubi ne niknu do kraja druge godine života treba se javiti (dječjem) stomatologu koji će napraviti pregled i eventualno rendgensku snimku čeljusti kako bi ustanovio zašto zubi nisu iznikli. Ponekad se može dogoditi da se dijete rodi s već izniklim zubom. Kako tako prerano iznikli zub može pričinjati smetnje pri dojenju, potrebno je konzultirati se s (dječjim) stomatologom koji će taj zub izvaditi, ako je riječ o tzv. predmliječnom zubu bez korijena, ili će ga na odgovarajući način zaobliti, ako je riječ o pravom mliječnom zubu.

Kada zubi započnu s nicanjem, kod mnogih beba sluznica usne šupljine postaje bolna i lako ranjiva. Kako zub prolazeći kroz kost na putu prema površini usne šupljine pritišće završetke živaca, to kod djece izaziva osjećaj svrbeža koji ih instinktivno tjera da u usta stavljaju svoje prste, igračke i razne druge predmete. Nepažljivim guranjem raznih stvari u usta može se dogoditi da dijete ne samo ozlijedi vlastitu sluznicu nego i da unese nepoželjne mikroorganizme koji mogu izazvati različite infekcije. Da bi se ta mogućnost umanjila, a ujedno djetetu smanjio osjećaj svrbeža poželjno je djetetu povremeno nježno masirati desni čistom, vlažnom gazom ili za tu svrhu posebno napravljenim gumenim igračkama. Neke od tih igračaka oblikovane su tako da se dijete te dobi može njima samostalno koristiti grickajući ih i sišući.

Od općih simptoma koji prate nicanje zuba najčešći su razdražljivost, plačljivost, poremećaji uobičajenog ritma spavanja, gubitak teka i pojačano slinjenje. Iako se nekada smatralo da nicanje zuba kod djece uzrokuje povišenu tjelesnu temperaturu, proljeve i osipe, danas se liječnici slažu oko toga da nicanje zuba nije primarni uzrok tim poremećajima, nego je najčešće riječ o posljedicama drugih razvojnih faza u životu djeteta koje se vremenski podudaraju s nicanjem zuba. Naime, u toj dobi djeca iz ležećeg položaja prelaze u sjedeći. Istodobno žlijezde slinovnice započinju s izlučivanjem sline koja se nakuplja na dnu usne šupljine. S obzirom na to da je dno usne šupljine još uvijek plitko, a djeca te dobi nisu svladala refleks gutanja, višak sline prelijeva se preko rubova usana pa slina curi iz usta. Prelaskom u sjedeći položaj djeca počinju i polako puzati po podu dodirujući različite pred- mete koje potom stavljaju u usta. Nerijetko su ti predmeti nečisti i na sebi imaju brojne mikroorganizme koji u djece mogu uzrokovati infekcije. Kako organizam djeteta burno reagira na infekcije, one mogu izazvati povišenu temperaturu. Otprilike u to isto vrijeme hranjiva vrijednost majčinog mlijeka postaje nedovoljna za normalan rast i razvoj djeteta, pa se u njegovu prehranu uvode nadomjesci i dopune majčinu mlijeku koji mogu izazvati probavne tegobe i proljeve. Sve te promjene i novosti u životu djeteta uzrokuju njegovu povećanu razdražljivost i plačljivost, što je ponekad neopravdano povezano s nicanjem zuba.

Utjecaj prehrane na rast usne šupljine i oralno zdravlje

Prva hrana koju dijete obično dobiva po rođenju je majčino mlijeko do kojeg dolazi sisanjem. Dojenje je najbolji način prehrane i uvelike utječe na pravilan rast i razvoj čeljusti, međučeljusnih odnosa i zubi djeteta. Dojenje zahtijeva od djeteta snažne, aktivne pokrete donje čeljusti i jezika koji potiču njihov razvoj i postavljanje u pravilan položaj. Ako majka ne može dojiti dijete, ono se hrani na bočicu. Oblik vrška bočice koji se stavlja djetetu u usta mora oponašati oblik bradavica majčinih grudi i poželjno je da sila i kretnje koje dijete mora proizvesti pri sisanju bočice budu identične onima prilikom sisanja grudi. Stoga nije dobro širiti otvor bočice kako bi se djetetu "olakšalo" sisanje.

Učestalo i dugotrajno izlaganje mliječnih zuba tekućinama koje sadrže šećere, u što osim sokova i zašećerenih čajeva ubrajamo i majčino i obično mlijeko, može dovesti do nastanka karijesa već u najranijoj dobi. Stoga nije dobro djecu uspavljivati i umirivati hraneći ih ili napajajući zaslađenim tekućinama neposredno pred odlazak na spavanje. Kada se dijete doji ili hrani na bočicu, poželjno je svaki obrok završiti s malo vode kako bi se isprali ostaci hrane.

Kod nešto starije djece poželjno je razvijati zdrave prehrambene navike, a to podrazumijeva uravnoteženu prehranu koja svakodnevno nudi voće, povrće, meso, žitarice i mlijeko. Konzumaciju slatkiša, grickalica i ostale nezdrave hrane između glavnih obroka treba ograničiti i minimalizirati, a mora li dijete neizostavno nešto pojesti između obroka, onda mu je bolje dati voće ili povrće (npr. mrkvu).

Održavanje oralne higijene

Mnoge roditelje muči pitanje kada početi s higijenom usne šupljine djeteta. Krovna američka stomatološka udruga - "American Dental Association" preporučuje da se s higijenom usne šupljine počne već nekoliko dana nakon rođenja. Iako je ovaj odgovor možda neočekivan i zbunjujući, jer se prvi zubi u ustima pojavljuju tek sa šest mjeseci, ta preporuka ima smisla uzme li se u obzir činjenica da ostaci hrane, bakterije i naslage na sluznici usta mogu oštetiti zube već u samom procesu nicanja. Da se to ne bi dogodilo, preporučuje se nakon svakog hranjenja bebi isprati usta vodom ili nekom nezaslađenom tekućinom te unutrašnjost usta obrisati čistom gazom kako bi se mehanički uklonili ostaci hrane. Čim se zubi pojave u usnoj šupljini treba ih početi nježno četkati mekanom četkicom koja je svojom veli- činom prilagođena dobi djeteta i vodom, bez uporabe zubne paste. U dobi iznad dvije godine može se početi primjenjivati manja količina dječje zubne paste koja sadrži fluoride (dovoljno je na četkicu staviti količinu paste koja odgovara veličini zrna graška). Pri kupnji zubne paste za dijete svakako treba pročitati deklaraciju proizvođača jer neke dječje zubne paste zbog svog sastava nisu preporučljive za djecu mlađu od šest godina. Naime, djeca do šeste godine života nemaju u potpunosti razvijen refleks gutanja, a zubnu pastu nije dobro gutati. Postoje li bilo kakve nedoumice u vezi s izborom zubne paste za dijete, najbolje je posavjetovati se sa stomatologom.

Prilikom pranja zuba malom djetetu bez zubne paste, samo s navlaženom četkicom, glava djeteta treba biti tako položena da roditelj u svakom trenutku može jednostavno pratiti kretnje četkice u unutrašnjosti usne šuplji- ne. Po završetku pranja, neovisno je li ono obavljeno sa zubnom pastom ili bez nje, obvezno usta treba isprati vodom. U razvijanju i prihvaćanju oralno-higijenskih na- vika kod djeteta koje je u dobi da samostalno može prati zube, dobro je da roditelj i dijete istodobno peru zube, jer dijete voli oponašati roditelje. Poželjno je da roditelj uvijek provjeri da li su zubi dobro oprani, a ako nisu da dijete precizno poduči kako da to sljedeći put napravi bolje. Djeca mogu samostalno početi prati zube već u dobi od šest ili sedam godina, no poželjno je da se kvaliteta pranja nadzire barem do 10. ili 11. godine.

Iako se dječje zubne četkice rjeđe upotrebljavaju i slabije troše nego kod odraslih, potrebno ih je zamije- niti svaka tri do četiri mjeseca, jer se na njima nakupe bakterije, a osim toga zbog često nepravilne uporabe vlakna mogu promijeniti smjer pružanja i prvobitan oblik, što može oštetiti zubno meso. Kako se čeljust djeteta razvija i u širinu i u duljinu vrlo brzo će se između mliječnih zuba pojaviti mali razmaci, tzv. dijasteme. Tako se osigurava dovoljno mjesta za trajne zube koji su veći od mliječnih. Razmaci između mliječnih zuba olakšavaju održavanje međuzubnih prostora čistima. Iako to kod nas još nije uobičajeno, u nekim razvijenim zemljama dječji stomatolozi preporučuju i uporabu zubne svile za čišćenje prostora između zuba. U tu svrhu razvijeni su posebni držači zubne svile za djecu. Djeca starija od deset godina trebala bi zubnu svilu samostalno upotrebljavati najmanje jedan- put na tjedan i to nakon što im je prethodno stomatolog pokazao kako je pravilno rabiti.

Nepodesne oralne navike

Nepodesnim oralnim navikama se smatraju svi oni vanjski čimbenici koji mogu nepovoljno utjecati na razvoj zubnih lukova i postav zuba u njima. Kod male djece tu najčešće ubrajamo sisanje prstiju i/ili drugih predmeta poput ruba odjeće, pokrivača, gaze i sl. Sisanje je jedan od prirodnih dječjih refleksa koji postoji još prije rođenja jer djeca sišu svoje prste i u majčinoj utrobi. Po rođenju sisanje im daje osjećaj sigurnosti, zadovoljstva i sreće te im pomaže da upoznaju svijet oko sebe. Stoga se s vremenom broj stvari koje su pogodne za sisanje povećava, pa osim vlastitog prsta dobro dođe i duda-varalica te mnogi drugi predmeti koji dospiju u ruke djeteta. Sisanje se kao potencijalno nepodesna navika češće susreće kod djece koja su umjetno hranjena. Kod njih sisanje prsta označuje nastavak urođenog refleksa sisanja čije je upražnjavanje izostalo prilikom dojenja.

Iako sisanje ima koristan i umirujući učinak na dijete, nije dobro ako ga dijete prakticira nakon četvrte godine života i već ga tada treba poticati da prestane sa sisanjem. Naime, ako dijete ne prestane sisati (vlastite prste, dudu-varalicu ili neki drugi predmet) do nicanja trajnih prednjih zuba (niču oko šeste godine), sisanje se smatra nepodesnom navikom. Sisanje u toj dobi može uzrokovati ozbiljne probleme s rastom čeljusti, postavom zuba i oblikom nepca, kao npr. otvoreni zagriz, istureni gornji zubi, visoko nepce itd.

Neka djeca samo pasivno drže svoj prst u ustima, što i nije toliko opasno, dok neka druga prilikom držanja prsta u ustima izvode intenzivne kretnje sisanja, što nije dobro. Aktivno od pasivnog sisanja možemo razli- kovati po zvuku koji se javlja kada djetetu izvučemo prst iz usta. Naime kod aktivnog sisanja prilikom naglog izvlačenja prsta iz usta nastaje određeni zvuk (plump) što znači da je prst bio gotovo vakumiran uz nepce i/ili sluznicu.

Da bi se dijete odviklo od sisanja, nije dobro kažnjava- ti ga za svaki pokušaj sisanja, nego je učinkovitije nagraditi ga za svako nesisanje. S obzirom na to da je sisanje nerijetko posljedica emotivne gladi te osjećaja nesigurnosti i straha, roditelji trebaju pronaći način i po- moći djetetu da se osjeća sigurno, prihvaćeno i ugodno. Pokaže li se sisanje tvrdokornom navikom koju je teško iskorijeniti, potrebno je konzultirati stomatologa i pedijatra koji poznaju još neke druge, učinkovitije metode. Iako je sisanje najrasprostranjenija nepodesna navika, na razvoj čeljusti mogu loše utjecati i neke druge navike poput grizenja jezika, disanja na usta, nepravilnog položaja prilikom spavanja i dr.

Učestalim i dugotrajnim grizenjem jezika ispunjava se prostor između gornjega i donjega zubnog niza što do- vodi do nastanka otvorenog zagriza pri kojem se zubi gornjega i donjega zubnog niza ne mogu dodirnuti. Pri disanju na usta usne nisu u dodiru, a to dovodi do neravnomjerne napetosti između vanjskih mišića usnog otvora i mišića obraza. Ta neravnoteža može uzrokovati povučenost donje čeljusti prema natrag ili promjenu položaja bočnih zuba. Osim toga, roditelji moraju voditi računa o tome da dijete ne spava uvijek s istim položajem glave, jer ako uvijek spava na istoj strani i ako stavlja ruku ili neku igračku pod obraz mogu nastati anomalije čeljusti i položaja zuba.

Zaključak

Iako je to često neprepoznato, mliječni su zubi iznimno važni za cjelokupno zdravlje danas djeteta, a sutra odrasle osobe. U dječjoj dobi roditelji se moraju brinuti o zubima djece i istodobno ih podučavati za samostalnu brigu o njima. Ono što roditelji mogu i za zdravlje svoje djece moraju učiniti je održavati oralnu higijenu, poticati na konzumaciju pravilne i zdrave prehrane te sprečavati nepodesne navike. Iako je ponekad teško ustrajati u tim namjerama, svaki će roditelj zasigurno biti ponosan na lijepe i zdrave zube svoga djeteta.

što kada rastu zubići?



Iako je izbijanje zuba rijetko kad odgovorno za više od iritacije desni ili nekih drugih blagih popratnih simptoma, neki farmaceuti, medicinske sestre, pa čak i liječnici pogrešno pripisuju čitav niz simptoma izbijanju zuba, uključujući jako visoku temperaturu i bolove u uhu, sudeći prema novom australskom istraživanju.
Zapravo, većina tih simptoma upućuje na bolest � ne na izbijanje zuba. Brkanje tih simptoma s izbijanjem zuba "može spriječiti stručnjake da se učinkovito bave nekim općim razvojnim problemima u ranom djetinjstvu što bi moglo rezultirati zakašnjelom dijagnozom nekih ozbiljnih bolesti", objavili su autori ankete u British Medical Journalu.
Još jedno iznenađujuće otkriće: sve navedene grupe stručnjaka preporučuju korištenje gelova za zube radi olakšavanja izbijanja zubića, iako nema niti jednog čvrstog dokaza da gelovi pomažu u ublažavanju boli kod izbijanja zuba.


Kada će moje dijete početi dobivati zube?


Velika većina djece dobije svoj prvi zub između 4. i 7. mjeseca starosti. Ako ste vi dobili zube vrlo rano, velika je vjerojatnost da će i vaše dijete, budući da je to nasljedno.

Zubi se zapravo počnu razvijati dok je beba još u vašem trbuhu, kada se zubni zameci stvaraju u desnima. Izbijaju jedan za drugim mjesecima, i često- ali ne uvijek � istim redom. Prvo dolaze donje jedinice, potom gornje, onda gornje dvojke, pa donje... Zadnji zubići, kutnjaci, obično se pojave negdje oko drugog rođendana. Do trećeg rođendana vaše bi dijete trebalo imati svih 20 zubića, koji ne bi trebali ispadati sve dok trajni zubi nisu spremni izići, a to je negdje oko 6. godine života.


Je li normalno imati simptome prije izbijanja zubića?

Nekim sretnim bebama izbijanje zuba prođe potpuno bezbolno. Ali većina djece je razdražljiva i sline tjednima ili mjesecima prije nego prvi zubić izbije na površinu. Zašto je to toliko bolno? Dok zubići vaše bebe probijaju svoj put prema van, iritiraju desni koje zbog toga postaju upaljene i otiču. To je ujedno i razlog zbog kojega vaša beba može privremeno odbijati prsa ili bočicu. Pokušajte joj malo trljati desni prije hranjenja i tako privremeno umanjiti bol. Vaša će beba vjerojatno početi gristi stvari negdje oko 3. mjeseca, iako će joj prvi zubi izbiti tek nekoliko mjeseci kasnije.

Iako mnogi roditelji govore kako su im djeca postala grozničava ili imala mekšu stolicu ili im je procurio nosić netom prije izbijanja novog zuba, stručnjaci su podijeljeni oko toga je li izbijanje zubića odgovorno za te simptome. Ono oko čega se svi pedijatri slažu je da treba zvati liječnika ukoliko dijete ima temeperaturu iznad 38.4 �C (ili iznad 38�C za bebe mlađe od 3 mjeseca). Ukoliko se vašoj bebi pojavi mekša stolica, ali ne proljev � ne brinite. Stanje će se popraviti samo od sebe.

Vaša beba može dobiti osip po obrazima i ispod donje usnice zbog pojačanog slinjenja. Vlaga može iritirati kožu, pogotovo noću kada trlja lice o posteljinu. Brišite slinu mekanom pamučnom tkaninom, ali nikako nemojte trljati. Također možete namazati vazelin ili neku sličnu kremu po bebinim obrazima prije spavanja i tako spriječiti daljnju iritaciju.


što možete učiniti


Vjerojatno ćete prvi zubić u ustima svoje bebe primijetiti u dobi između 4 i 7 mjeseci, iako simptome izbijanja kao što su slinjenje i glodanje predmeta možete primijetiti mjesec ili dva ranije. Dok joj rastu zubi, desni vaše bebe mogu biti otečene i osjetljive. Također možete primijetiti da slini više nego što je uobičajeno i da je pomalo razdražljiva. Neka djeca mogu imati malo povišenu temperaturu, ali ne višu od 37.8 �C. Ako vam se čini da je dijete izrazito nezadovoljno, ima proljev ili temperaturu iznad 37.8 �C, vjerojatno je riječ o infekciji i vrijeme je da nazovete pedijatra.

Dajte bebi nešto za žvakanje, gumene igračke ili grickalice za zube prethodno ohlađene u frižideru. Ako je vaša beba dovoljno stara za krutu hranu, može pomoći i da joj za jelo dajete nešto hladno, poput jogurta ili voćnih kašica � hladnoća bi mogla privremeno ublažiti bol. Davanje neke tvrde nezaslađene hrane, poput dvopeka, može također biti od velike koristi (izbjegavajte mrkve jer mogu prouzročiti gušenje).

Neki roditelji tvrde da jednostavno trljanje desni prstima može umanjiti bol. Oralni analgetici vrlo su popularni iako nema dokaza da doista pomažu; vjerojatnije je da pomaže pritisak vašeg prsta. Neki pedijatri prakticiraju davanje malih doza dječjih analgetika, ali prije nego bilo što odlučite dati svom djetetu, savjetujte se s pedijatrom. Još jedna napomena � nikada nemojte djetetu davati aspirin, jer potencijalno može ugroziti zdravstveno stanje djeteta.

malisa je prvi zubic dobio sa 5.mj. i nije imao nikakve simptome osim nervoze... sada ima skoro 8.mj. i sedam zubica.

krenuli Viti izgleda....
gornja desna strana desnih mu se bijeli...
neće spavati uopće, gura šake samo u usta.....
šta da mu damŽ? nisam se pripremila misleći da će ipak malo kasnije krenuti, ali izgleda da je to to....
znam za homeopatske kuglice, ali da li ima šta drugo da bi mu mogla dati...
sljedeči tjedan idemo kod pedice, pa ću tražiti da mi potvrdi jesu li ili nisu zubi, a dotad, šta da radim, kako da mu pomognem, njemu a i sebi?

ora, nista mu nemozes dat

mozes mu uzet onu igracku sto ide u led da mu malo hladi ili mu dat hladnu krpu da zvace. homeopatiju nemoj sama isprobavat

to sto gura ruke u usta je znak da je otkrio da ruka zaista moze doc do usta, potrefio je, to sto gura duboko je pokazatelj da istrazuje koliko zaista ruka moze uc unutra, to sto nece spavati (po danu ili po noci?) je razlog sto mu se produzuje vrijeme budnosti pa ces tako neko vrijeme mislit da uopce ne spava

a to smo mu se bijeli, i mom davidu je sa cca 3mj na donjoj celjusti izbila neka bijela tocka i ja mislila vrh zuba kad ono cista

dakle, sve ovo moze i nemora bit od zubica. pedijatrica ce ti znat bolje rec ::

To bijelo znaju biti neke gljivice koje se same povuku tako da ne treba raditi frku oko toga. Imao ih je naš mali prijatelj sa cca. 3 mj. ali previ zubić je tek dobio sa 8 mj.
Kupi mu neku tanku gumenu igračkicu koju lako može primiti i neka to gricka. Moja je imala i one punjene sa vodom i gumenog medvjedića sa rupom u sredini. Taj drugi je bio pun pogodak jer ga je mogla držati u ruci dok su ti punjeni vodom predebeli za njihove male prstiće. Imaš u DM-u 2 u paketu od tigex-a.

ti medeki od tigexa su kod nas bili pravi hit dugo dugo :

Mene su spasili jer mi više ne trpa ruke u usta i tako da više ne bljucka toliko. Sada smo veći pa možemo i one punjene vodom.

Moj mali frajer je dobio osip ispod donje usnice...da mu mažem to s nečim ili da pustim kako je?

osip je s vanjske strane? to zna biti od sline ili dude

točno, malo bepantena kad zaspi i bit će ko novi

moji klinci su vec veliki, ali jos imaju mlijecne zubiće

i sad.... oboje su dosta kasno dobili zubiće, tako da su ih dosta kasno i počeli mijenjati

Mihael je vec promjenio nekoliko međutim brine me sad njegova dvojka gore lijevo....nikako da izbije... taj dio mesa se tako već plavi... nije vise crven nego plav...i nikako da probije..

bili smo kod zubara..ona je isto gledala i pipala, kaze ne boli ga, ali nikad nisam vidjela tako da poplavi i poljubicati dio zubnog mesa gdje treba izaci novi zubić..i bas mi je.... grozno i zabrinjavajuće djeluje....

Aleksandra je napisao/la:

točno, malo bepantena kad zaspi i bit će ko novi

Od sline je da jer ne dudamo,hvala ::

6 Njega usne šupljine dojenčeta

Za olakšanje nicanja zubi desni se mogu masirati preparatima koji ih lagano anesteziraju, a pri tome djeluju i antiupalno.


Njega usne šupljine prvi je postupak koji se provodi na djetetu, odmah nakon poroda. Time se dijete potakne da prodiše. Poznato je da dolaskom djeteta iz rodilišta kući taj dio higijene bude znatno ili potpuno zapostavljen. Razlog za to je stav da je higijena usne šupljine povezana s pranjem zuba, pa kako ih novorođenče još nema, higijena nije potrebna.
Majčino je mlijeko najbolja hrana za novorođenče i dojenče. Kao što majka vodi računa o higijeni bradavica prije dojenja, treba paziti i na higijenu usne šupljine djeteta nakon dojenja. Zato je dobro djetetu dati žličicu prokuhane vode koja će isprati mlijeko i spriječiti fermentaciju njegovih ostataka u ustima. Ako se dijete hrani na dudu, ona se isto treba redovito prokuhavati. Slično važi i za igračke koje dijete stavlja u usta.
Usta djeteta treba i mehanički očistiti, za što se proizvode posebno oblikovani štapići, a mogu se upotrijebiti i štapići s vatom za higijenu uha. Kod svih je tih postupaka najvažnije odstraniti ostatke hrane, bez obzira na to ima li dijete već zube ili ne. Bakterije ili gljivice koje se nasele u hranu mogu izazvati oboljenja sluznice, a kasnije i zubi. Za liječenje takvih promjena na sluznici usne šupljine djeteta danas postoje na tržištu brojni preparati na biljnoj osnovi ili na bazi meda, posebno prilagođeni nježnoj sluznici dječjih usta. Poseban je period kada niču prvi mliječni zubi koje prati osjećaj od svrbeži do boli desni. Dijete u usta gura ruke i nečiste predmete, čime se u organizam unose infekti, pa se javljaju povišena temperatura, proljevi i povraćanje.

Nicanje zubi vremenski se poklapa s početkom lučenja žlijezda slinovnica. Veću količinu sline dijete još ne zna progutati, ona se prelijeva iz usta i stalno vlaži kožu oko usta, što je opet dobra podloga za nasađivanje bakterija i za oštećenja kože. Za olakšanje nicanja zubi desni se mogu masirati preparatima koji ih lagano anesteziraju, a pri tome djeluju i antiupalno.
Već u trudnoći buduća majka treba uzimati preparate fluora, neophodne za razvoj zubi djeteta. Fluor prelazi iz posteljice u krvotok djeteta, a nakon poroda i u majčino mlijeko. Tablete fluora mogu se uzimati svakodnevno, od 4. mjeseca trudnoće pa sve do 15. godine života, kada je završena mineralizacija zubi.
Dnevna potreba za djecu je 0,4 mg fluora na 10 kilograma tjelesne mase. Nakon nicanja zubi, dodatno se preporuča njihovo premazivanje otopinom fluora i četkanje gelom te pranje zubi zubnom pastom sa fluorom, čime se postiže zaštita zubi, uz razvijanje higijenskih navika četkanja zubi i ispiranja usta.





22. ožujka 2004. Uredili:
mr. sc. Marijan Erceg, dr. med.



Autori:
Suzana Janković, dr. med.
"Pedeset savjeta za zdravlje"
Ilustracije:Danijela Milanović



Objavila: Tatjana Nemeth Blažić, dr. med.

Pravilni zubi u punoj funkciji naročito su važni u djetinjstvu, kada je njihova osnovna uloga - da grizu, mrve i melju hranu - osnovni preduvjet za normalan rast i razvoj djeteta. Pravilno poslagani zubi, s ostalim dijelovima usne šupljine sudjeluju u pravilnom izgovaranju pojedinih suglasnika. Gubitak jednog ili više prednjih zubi dovodi do značajnih poremećaja u govoru. Postava i zdravlje zubi utječu i na estetski izgled čovjeka.

Svaki mliječni zub ima oblik potencijalne energije u razvoju i nicanju zubi. Niti jednom zubu ne bi smio biti karijesom smanjen promjer, jer se tako sužava prostor za njegovog nasljednika. Stoga nije dobro izvaditi mliječne zube prije nego se do kraja iscrpi njihova razvojna moć. Prerano vađenje mliječnjaka štetno je jer se smanjuje površina žvakanja, a time izostaje i podražaj što ga uzrokuje pritisak žvakanja na rast toga dijela čeljusti i na zametak trajnog zuba, njegovog nasljednika. Također se gubi i pasivni zadatak mliječnjaka kao držača mjesta za trajne zube. Neki su mliječni zubi u toj funkciji važniji, no važno je znati da gubitak pojedinih mliječnih zuba prije vremena prekida cjelovitost zubnog niza, iza čega nastupa pomicanje ostalih zubi prema slobodnom prostoru, a to dovodi do skraćivanja zubnoga niza.
Postoje ipak stanja, kao što su opsežne gnojne promjene na vrhu korijena mliječnih zubi, koje mogu imati negativne posljedice na zametak trajnih zubi, pa je vađenje takvih zubi neminovno. Ako se nakon toga uoči pomicanje susjednih zubi na to prazno mjesto, u taj se prostor postavljaju pomagala koja služe za njegovo očuvanje. Sličan je postupak ako zbog traume dođe do preranog gubitka mliječnog zuba.





22. ožujka 2004. Uredili:
mr. sc. Marijan Erceg, dr. med.



Autori:
Suzana Janković, dr. med.
"Pedeset savjeta za zdravlje"
Ilustracije:Danijela Milanović



Objavila: Tatjana Nemeth Blažić, dr. med.

8 Redovita higijena usne šupljine i zubi

Zube treba četkati malenim kružnim kretnjama, svakoga zasebno, sve zubne plohe. Ne smiju se zaboraviti stražnji, četkici teže dostupni zubi.


Okruženi brojnim reklamama za paste i četkice za zube, često se pitamo što je zaista najbolje želeći riješiti nedoumicu. Reklame uglavnom zadovoljavaju komercijalne kriterije, ali ne i stručne.
Opća su pravila za odabir četkice za zube da mora biti odgovarajuće veličine, napravljena od sintetičkih vlakana srednje tvrdoće.
Izbor paste za pranje zuba kod najviše osoba određuju njezina cijena i aroma. U stručnom smislu, dobra je ona pasta koja ne sadrži abrazivna sredstva koja mogu oštetiti zubnu caklinu. Izuzetno su vrijedne i paste s dodatkom fluora za prevenciju i suzbijanje oboljenja zubi i desni. Slično je i s pastama s antiupalnim komponentama.

Pravilno četkanje zubi izuzetno je važno za održavanje njihove higijene, a i u prevenciji ozljeda zubnoga mesa, koje nakon krvarenja lako upalno reagira. Stoga zube treba četkati malenim kružnim kretnjama, svakoga zasebno, sve zubne plohe. Ne smiju se zaboraviti stražnji, četkici teže dostupni zubi. Kretnje lijevo-desno ne postižu željeni učinak i mogu izazvati oštećenja.
Za higijenu zubi i usne šupljine postoje i tekućine za ispiranje usta koje imaju funkciju dezinfekcije, a i odstranjenja neugodnog zadaha.
Brojne loše navike, kao što su pušenje i konzumiranje alkoholnih pića, dovode do potrebe za osvježenjem daha. Za tu su namjenu praktični i djelotvorni dražeje i bomboni te gume za žvakanje, svi bez šećera.
Dakle, ako se radi o normalnim stanjima zdravlja usta i zubi, bitno je redovito i pravilno održavanje higijene, a manje je važno sredstvo za njeno provođenje. Najbolje i najskuplje sredstvo koje se koristi samo povremeno i nepravilno ima lošije učinke nego obično i jeftino sredstvo koje se koristi redovito.
Stvaranje naslaga na zubima i desnima predstavlja glavni uzrok pojave oboljenja tih tkiva: osjetljivosti zuba i vrhova zuba, upale desni i njihova povlačenja, klimavosti zuba, što je posljedica razvoja parodentoze. U zubne se naslage (plaque), koje se sastoje od ostataka hrane i bakterija, talože minerali iz sline i stvara se vapnena masa. Ona se u obliku kamenca taloži na zubu. Naslage kamenca potiskuju desni i stvaraju otekline
i krvarenje. Potisnute desni oko zuba stvaraju otvor koji postaje sve dublji i u kome se skupljaju produkti upale desni koji se miješaju s ostacima jela koji djeluju razarajuće. Sada je napadnuta i čeljusna kost te se zub rasklimava. Nakon toga dolazi do gubitka zuba. Zubi pokraj ispaloga zuba bivaju potisnuti, naginju se i okreću dok ne ispadnu.

Redovita higijena i odlazak stomatologu, koji će očistiti naslage kamenca, sprečavaju pojavu paradentoze i gubitak zuba.





22. ožujka 2004. Uredili:
mr. sc. Marijan Erceg, dr. med.



Autori:
Suzana Janković, dr. med.
"Pedeset savjeta za zdravlje"
Ilustracije:Danijela Milanović



Objavila: Tatjana Nemeth Blažić, dr. med.

Naša klinceza se namučila i još uvijek se bori oko nicanja prvih zubića. Vodimo doista maksimalno brigu o higijeni usne šupljine i nakon svakog dojenja (hvala bogu imam mlijeka ) napravimo kompletan tretman. Baš sam danas pročitala dobar članak na [You must be registered and logged in to see this link.] Mala nam jako slini i ta slina joj radi najviše problema radi bakterija koje se tada stvaraju.