KAKO NATJERATI DJECU DA SLUŠAJU

Većina roditelja se često žali kako gotovo redovito trebaju ponavljati svoje zahtjeve ili podizati glas kako bi ih djeca slušala. No, određene promjene u ponašanju roditelja mogu itekako doprinijeti uspješnijoj komunikaciji s djetetom i kontroli njegovog ponašanja.

Semafor metoda
Kao što semafori reguliraju promet jasno dajući signal kada treba stati, pripremiti se a kada se slobodno kretati, tako i vi možete signalima dati djeci jasno do znanja što (ne)smiju raditi i kakve posljedice će snositi shodno svome ponašanju.

Zeleno svjetlo – svojim ponašanjem dajete djeci do znanja da nesmetano mogu nastaviti sa svojim aktivnostima.

Žuto svjetlo – upućujete zahtjev prema djetetu (npr. da prekine sa igrom, promijeni ponašanje za stolom…)

Crveno svjetlo – dajete djetetu jasno upozorenje ukoliko vas ne posluša kakva posljedica slijedi, npr.: „Ako ne prestaneš, ne idemo popodne u šetnju.“

Što je vaše ponašanje više predvidljivo, to će i ponašanje vašeg djeteta biti predvidljivije. Drugim riječima, što jasnije signale šaljete svome djetetu što će se dogoditi ako vas (ne) posluša, to će i dijete te signale jasnije primiti i ponašati se sukladno njima.
Djeca ne vole kada ih se prekida usred igre. Reakcije na zahtjev roditelja prema djeci da prekinu igru radi npr. ručka, mogu varirati od zanovijetanja, plakanja pa sve do histeričnih ispada kada dijete želi prisiliti roditelje da bude po njegovom. U takvim situacijama mnogi roditelji griješe popuštajući djetetu. Bitno je ustrajati na svojim zahtjevima a dijete će, nakon što uvidi da jednosatno plakanje nije polučilo uspjeha, s istim prestati. Naime, radi se o jednostavnoj borbi za prevlast kontrole. Ili će na kraju biti po djetetovom ili po vašem.
Semafor metodom dajete djetetu verbalno i ponašanjem jasno do znanja što će se dogoditi ako ne posluša. Nakon nekog vremena dijete samo prepoznaje i obrađuje signale koje mu šaljete i sukladno njima se ponaša.

Zeleno – žuto – crveno
Kada semafori rade pravilno, promet teče predvidljivo. Ako djeca vide da se roditelji konzistentno ponašaju prema određenom uzorku ponašanja, tada će znati da će vaše ponašanje uvijek ići od zelenog „dopuštenje“ – žutog „zahtjev“ – crvenog „posljedica“. Znati će koje su im jedine dvije opcije moguće: ili poslušati ili ne poslušati pa snositi sankcije.

Isprekidano žuto
Mnogi roditelji često zapovijedaju i prijete no dijete vrlo rijetko zapravo i snosi konačnu posljedicu za svoje ponašanje. U takvim slučajevima dijete shvaća da je roditelj gotovo uvijek u svojoj „žutoj“ fazi i rijetko prelazi u „crvenu“. Shvaća da su prijetnje roditelja ustvari puste prijetnje i ne vidi razlog zašto bi ih slušao. Prethodno samo dodatno frustrira roditelje i kada posežu za kaznama, one obično budu preuveličane i neprimjerene. Govoriti djetetu da će biti u kazni tjedan dana i da neće smjeti u tom periodu gledati televiziju je suludo ako to dosita i ne možete ostvariti. Ako popustite nakon dan-dva, djetetu jasno dajete do znanja da ste fleksibilni i da ono vama može manipulirati a da vi toga niste ni svjesni. Pobijajući vlastite kazne koje ste izrekli djetetu, pobijate prvenstveno svoj autoritet.

Zeleno – crveno
Dio roditelja često prelazi iz „zelenog“ u „crveno“ tj. iz odobravanja ponašanja do kazne. Takav pristup može samo privremeno donijeti poslušnost djeteta. Ono što ćete trajno usaditi u svoje dijete je konstantan strah i stres. U takvim situacijama dijete često osjeća ljutnju prema roditeljima smatrajući da je kazna nepravedna, drastična i da nije imalo priliku reći svoju stranu priče.
Dajući djeci „žute“ signale, zapravo im dajete priliku da shvate da će snositi određene pozitive ili negative posljedice svog ponašanja ovisno promijene li ga ili ne.
Koristeći navedene upute pojačati ćete djetetove vještine slušanja.

Ostanite smireni.
Ovo je lakše reći nego biti. Sjetite se vaših nastavnika iz djetinjstva. Najviše ste poštovali one koji su imali jasno određena pravila ponašanja i prije svega bili pošteni i uporni u provođenju i primjeni istih. Takvi nastavnici nisu konstantno vikali ili fizički kažnjavali jer su učenicima bila vrlo jasna pravila ponašanja na njihovom satu i jasno su mogli predvidjeti što će se dogoditi ako se ne poštuju.

Pohvalite dijete kada se dobro ponaša
Primjereno i pozitivno ponašanje djece nemojte nikad uzimati zdravo za gotovo. Poput upozorenja i sankcije za loše ponašanje, pohvalite svoju djecu i dajte im do znanja da cijenite njihovo dobro ponašanje. Potrebno je ne samo reagirati na neprimjereno ponašanje djece, već i na pozitivno.

Budite konkretni
Jasno svojoj djeci kažite što želite da učini. Primjerice, mnogo je bolje reći: „Molim te sada pokupi igračke i stavi ih u onu kutiju,“ nego: „Vrijeme je za kupljenje.“

Budite izravni
Izravne zahtjeve djeca mnogo češće slušaju od neizravnih. Izbjegavajte djeci davati zahtjeve u obliku pitanja, posebice kad ne nudite opcije, npr.: „Možeš li pokupiti igračke?“ – odgovor je vrlo vjerojatno: „Ne mogu“. Kažite izravno ono što ste i mislili: „Molim te pokupi igračke.“

Ne prakticirajte ponavljati zahtjeve
Roditelj se često pita: „Zašto moram govoriti svome djetetu toliko puta da učini nešto?“
Pravo je pitanje, zašto mu govorite toliko puta da učini nešto? Višestruko ponavljanje zahtjeva djetetu će rezultirati time da će vas „isključiti“ i neće vas doživljavati jer zna da ćete samo nastaviti ponavljati svoje zahtjeve bez da ćete posegnuti za konkretnom sankcijom. Ako tražite od djeteta da nešto učini, a u isto vrijeme radite još nekoliko stvari sa strane, vaše dijete će znati da nemate vremena rješavati njegov neposluh i kazniti ga pa se neće ni truditi niti da vas sluša.
Prestanite zalijevati cvijeće, maknite telefonsku slušalicu sa uha i dajte izravno i jasno djetetu do znanja što treba učiniti.

Izbjegavajte nadvikivanje iz različitih prostorija
Mnogi roditelji prakticiraju komuniciranje s djetetom bez da je ono pored njih. Primjerice, vi ste u kuhinji a vičete i tražite nešto od djeteta koje je u svojoj sobi. Osim tišine, odgovor koji često dobivate je: „Budem.“ U prijevodu bi to značilo: „Čuo sam te, ali ne planiram to napraviti.“ Važno je da vaše dijete ne samo čuje vaš zahtjev nego vas i vidi kada mu to govorite. Dok mu govorite, budite pred djetetom, uspostavite kontakt očima i ako treba recite mu da ponovi što ste tražili od njega. Na taj način ćete također djetetu dati do znanja da je to što tražite od njega važno jer ste došli da mu to kažete (ili pozvali dijete k sebi). Nakon određenog vremena, izoštravanjem vještina djetetovog slušanja, više neće biti potrebe za čestim izravnim zahtjevima.

Odmah reagirajte na to je li vas dijete slušalo ili nije.
Djeca obično imaju vrlo loš i fleksibilan pojam o vremenu. Ako dijete odmah učini ono što ste od njega tražili, dajte mu u istom tom vremenu do znanja da ste to primijetili npr. smiješkom ili nježnim dodirom. Što dulje čekate da se dijete primi onoga što ste od njega zahtijevali, povećava se vjerojatnost da to uopće neće napraviti ili će napraviti površno. Dajte do znanja djetetu da pratite njegovu (ne)aktivnost i sukladno istoj reagirate.

Sankcije za neposluh moraju biti kratke, nedvosmislene i jasne
Bitno je da posljedice za djetetov neposluh budu jasne i da se ne mijenjaju. Ako ste odredili da dijete zbog neposluha u određenoj situaciji bude kažnjeno, primjerice tako da preko vikenda ostane kod kuće, ne povećavajte kaznu. Bilo kakvo dodavanje i povećavanje sankcija u obliku dodatnih zabrana će kod djeteta razviti ljutnju i bunt. Iznimno je važno nadgledati izvršavanje kazne. Ako se radi o većim i vremenski nešto duljim kaznama, roditelji obično zbog drugih obaveza ili djetetovog nagovaranja kroz suze, izostavljaju praćenje ponaša li se dijete sukladno sankcijama. Veće kazne ne donose i veće promjene u ponašanju. Manje i češće kazne su neusporedivo djelotvornije.

Djela, ne riječi
Dajte djetetu do znanja da se ne planirate s njim natezati i moliti ga da nešto učini. Vrlo jasno mu iznesite što želite da učini i ukoliko ne želi, kakva ga posljedica čeka.
Odaberite ponašanje koje želite promijeniti kod djeteta
Nikad nije dobro inzistirati od djeteta da promjeni više svojih navika i obrazaca ponašanja. S vremena na vrijeme odaberite pojedina ponašanja na koja želite utjecati i izmijeniti ih nabolje. Uspjeh kod jednih će vas motivirati da poradite na ostalim navikama.

Koristite „Bakino pravilo“
Primjer „Bakinog pravila“ : „Napiši zadaću prije nego što se misliš igrati,“ ili: „Pokupi igračke prije nego što ćeš gledati TV“. Dakle, tražite od djeteta da ispuni svoju obavezu prije nego što se posveti planiranoj aktivnosti. Nikao ne dozvolite djeci da pregovaraju o ovome s vama ( npr. „Obećavam da ću pokupiti igračke nakon što pogledam crtić/film“).

Usmjerite i pomognite djetetu
Ako su u pitanju manji zadaci koji se lako mogu obaviti u kraćem vremenskom periodu pomognite djetetu, savjetujte ga i vodite kroz zadatak. Ako imate mlađe dijete, pomognite mu pokupiti igračke, usmjerite ga prema ormaru iz kojeg treba donijeti papuče… „Pomaganje“ ne znači izvršavanje zadatka umjesto djeteta već, nježno vođenje i poticanje djeteta kroz zadatak.

Dajte djetetu predah
Ako vam je dijete „tvrđi orah“ i nastavlja sa otporom, agresijom i inatom, dajte mu nekoliko minuta vremena da na miru razmisli koje mu se opcije pružaju (samo jedna opcija je moguća). Nakon tog perioda dijete bi trebalo odmah započeti izvršavati vaš zahtjev. Daljnji neposluh rezultira vraćanjem na period „predaha“ kada mora ponovno preispitati svoje odluke. Ako se tada odluči izvršiti zadatak, podržite ga, no ukoliko ne, slijede sankcije.

Biti roditelj je izazov. Učimo biti roditelji cijeli život jer to je velika, cjelovita i izrazito odgovorna zadaća. Ovim člankom skrećemo pažnju na jedan mali aspekt odgoja – kako postići poslušnost djeteta i razviti mu vještine slušanja. Biti predvidljiv i konzistentan u ponašanju prema svojoj djeci će rezultirati ne samo boljem ponašanju vaše djece već i bliskijem međusobnom odnosu.

D.B.
budi in

Svaki roditelj zna da je zanovijetanje jedna od najiritantnijih dječjih navika. I iako to ponašanje vrhunac "doživljava" oko četvrte godine njihovog života, ono se može nastaviti sve do školskih godina.

Ono što morate znati o zanovijetanju je da je ono naučeno, pa ga se tako i možete riješiti – i to jednostavnim planom u četiri koraka.

Korak 1. Nemojte imati niti malo tolerancije za zanovijetanje
Najbolji način da se zaustavi ovakvo ponašanje je da izravno odbijete slušati njegovo zanovijetanje – osim ako ne govori pristojnim tonom. Znači na prvu naznaku cviljenja ili urlanja – odlučno kažite: "Prestani. Ne želim te slušati kako cviliš i zanovijetaš, ako mi želiš nešto reći, uradi to lijepo i pristojno." Tada nastavite raditi što ste i prije radili ili otiđite i ignorirajte svoje dijete sve dok vam se obrati prihvatljivim tonom i načinom.

Zanovijetanje, urlanje i cvilenje vaše dijete koristi kako bi privuklo vašu pažnju, zato je trik da ne izgledate iživcirano i da ne reagirate na njegove "provokacije". Budite oprezni: i neverbalna komunikacija se broji i vaše je dijete zna itekako dobro čitati. Podignuta obrva, mrštenje ili značajan pogled bit će mu signal da je postigao cilj - privući vašu pažnju.

Okrenite se prema njemu kada prestane cviliti (čak i na par sekundi) i kažite: "Ja ću te saslušati kada se počneš lijepo ponašati i razgovarati. Mogu li ti sad pomoći?". Ovo je dobro vrijeme i da mu kažete da od sada i nadalje može očekivati automatsko "ne" svaki put kad krene sa zanovijetanjem i dernjavom. Djeca će s ovom navikom prestati kad vide da njome ništa ne postižu.

Korak 2. Demonstrirajte ispravan ton glasa i pravilnu komunikaciju
Odaberite vrijeme kada je vaše dijete smireno kako biste s njim porazgovarali o tome zbog čega je njegovo zanovijetanje, urlanje i cvilež neprihvatljivo. Ključno je da mu objasnite razliku između normalnog govorenja i komunikacije i njegovog zanovijetanja, urlanja i cvileža. Primjerice: "Evo neispravnog načina: 'Ja hoću toooooooo!'. Ovo pak je pravilan način kad ću te saslušati: 'Mogu li dobiti igračku koja je na polici?'. Kad nešto želiš ili ti nešto ne odgovara, ne smiješ vikati, već moraš pristojno zamoliti, bez deranja. Pokušaj sad ti." Pazite da ne oponašate svoje dijete. Vaš cilj je da ga naučite nešto tako da razumije vaša očekivanja bez da se osjeća kao da ga ismijavate.

Korak 3. Dajte mu priznanje za njegove napore pristojnog ponašanja
Promjena nikad nije lagana, osobito ako je dijete već usvojilo neku naviku. Zato mu odajte priznanje svaki puta kada pokuša drugačiji pristup i pokuša s vama pristojno komunicirati. Zapamtite, najbolja pohvala je uvijek zaslužena i jasno određena. Pokušajte mu odgovoriti s: "Hvala ti što si me tako lijepo zamolio" ili "Baš lijepo što si mi to objasnio smireno" ili nešto slično ovisno o situaciji.

Korak 4. Ako se zanovijetanje nastavi, moraju postojati posljedice
Ako ste konstantno pokušavali ignorirati njegovo zanovijetanje, urlanje i cvilenje i pokušali o tome razgovarati s djetetom, no svejedno nema promjene - vrijeme je odredite posljedice, kako bi znao da njegovo ponašanje nećete tolerirati. Napravite popis što ćete napraviti kada počne imati svoj "show" kod kuće ili negdje vani (primjerice u dućanu). Na primjer, ako vozite – zaustavite vozilo i čekajte sve dok se ne smiri i počne s vama normalno razgovarati. Slušajte radio ili čitajte dok čekate – tako će mu biti jasnije da s vama nema šale.

Na nekom javnom mjestu – kinu ili koncertu – izađite odmah van i nemojte se vratiti sve dok se ne smiri ili još bolje, prvih par puta – odmah ga odvedite kući.

Ako ste u dućanu – što je najbrže moguće obavite što morate i ignorirajte ga najbolje kako možete i niti slučajno nemojte udovoljiti njegovim prohtjevima samo zato što vas drugi ljudi gledaju.

Nemojte misliti da možete pričekati dok dođete kući kako biste poradili na ispravljanju krivog ponašanja vašeg djeteta. Kad god se "scena" dogodi, odmah morate reagirati. Mirno mu odmah na prvi znak kažite: "Dobro znaš da je ovakvo ponašanje neprihvatljivo. Ako nastaviš odmah idemo kući."

Znajte da će posljedice imati efekta samo ako ih koristite svaki puta kada se loše ponašanje dogodi. Kao u prvom koraku, morate ostati smireni i ne pokazivati emocije. Nemojte mu održati bukvicu, vikati na njega, pokazivati ljutnju ili da ste iziritirani. I iznad svega: nemojte udovoljiti njegovim zahtjevima samo zato da vam ne bi radio scenu. Morate biti dosljedni, ne možete ga jednom kazniti, a drugi puta popustiti. Ako ostanete čvrsti, ovaj problem ćete relativno brzo riješiti. Nemojte popuštati!

Izvor: Žena.hr