da li previse mazim svoje dijete?

Cure, trebam pomoc...
Oduvijek sam mazila Jana, obozavam ga ljubiti grliti i on uziva u tome. Pocela sam raditi kada je imao 2 tjedna (imala sam vrtic kod kuce pa mi nije bio problem) i uvijek sam osjecala griznju savjesti da mu ne posvecujem dovoljno paznje koliko bih trebala, iako je cijelo vrijeme bio uz mene. Nakon 5 mjeseci, poceo je spavati sa mnom u krevetu. Desilo mi se da sam ga nasla u jutro kako spava kraj mene, a nisam se sjecala kako je tamo dospio da li je plakao, da li sam ga dojila.... bila sam u soku! I nakon te noci poceo je spavati sa mnom. To je trajalo do njegovih 18 mj. kad je sam zakljucio da ide spavati u svoj krevetic (i spavao je u njemu dok mu sad u 12.mj. nismo kupili krevet).
Nedavno smo se preselili kod svekija. Bio je to sok za sve nas, iako smo planirali. Jan je zadovoljan jer je sa bakom dok ne krene u vrtic, iako vidim da mu djeca fale. Ja sam nedavno zbog njega promijenila posao jer sam radila od jutra do mraka, putovala po sat i pol do dva na posao, i Jana skoro uopce nisam vidjala
E sad... Od kako smo se preselili, nisam prespavala jednu noc u komadu. Imamo jednu sobu, koju smo jedva dobili, jer je najveca, ali nije "nasa". Jan je u jednom dijelu, lijepo smo mu odvojili sa komodama da ima "svoj" dio. Svaku noc zaspi u svom krevetu, ali iza 1 se budi, svaki dan sa istim tekstom: Mama, dodi kod mene, imam tu za tebe malo mjesta!Dodji jer ja placem i ja idem. i tako vec skoro 3 mjeseca... Nije meni to tesko, ali primjetila sam da je u zadnje vrijeme postao jako placljiv, odnosno za sve cvili prije nije bio takav. Vec sam mu par puta dala do znanja da na mene to njegovo cvilenje ne djeluje, ali nista se ne mijenja. Imamo 3 curice u obitelji, sve su "jake", a on je ponekad ko baba ne kazem da mora biti "musko", ali ne znam zasto bas na sve tako reagira - ako mu nesto ne dozvolim, cvili. ako ne dodjem do njega po noci, cvili. ako mu sestricna ne da igracku, cvili. nadam se da ga nisam razmazila, iako mu ne dozvoljavam apsolutno sve.
puno sam napisala, ali nisam sigurna da li to sve ima nekog reda i smisla

Ljubav nikada ne razmazi dijete! Zato nemoj se brinuti i dalje možeš maziti svog mezimca samo nemoj dopustiti da ti padne autoritet pa da vidi da te može iskorištavati. Vidim da već možeš voditi smislene razgovore s njim pa bi bilo dobro da popričaš s njim i vidiš di se nalazi problem kod nespavanja. Koliko sam skužila promjena mu je jako teško pala i možda je izgubio sigurnost u svoju novu okolinu. Ispitaj dali ga taj njegov kutak plaši ( možda ga neke sjene noću plaše ili daljina od tebe), provodi s njim više vremena u tom kutku da i on stekne neku sigurnost i neka taj kutak za njega znači sigurno utočište pa ćete možda i noći lakše prebroditi.
Sretno!

ja misilim da je to samo faza koja će ga proći to cviljenje

Slazem se ljubljenja, grljenja i smijeha nikad dosta. Vjerujem da je ovo samo reakcija na novu okolinu. Kod nas je bio slucaj taj, nakon mjesec dva vrtica.
U ovoj dobi se i javlja faza testiranja i djeca pronalaze naslabije tocke odraslih kako da dodu do svog cilja. Kod njega je to cmizdrenje, nis cudno ni neobicno, ta faza ce proc i pojaviti se neka druga tipo sve ce mu biti u negaciji, necu ovo necu ono i samo Ne .
Roditelj mora pronac na njezni nacin kako se toga rijesiti. I mi smo imali tu fazu.Volim se saliti joj stalno smo u nekoj fazi. Sada je u fazi ja volim rec prepredenosti sva je umiljata jer zna da kod mene prolaze takve stvari....kako odbit kad je tako fina i ljubazna......
U svakom slucaju nis zabrinjavajuce, malo vise razgovora i ponvaljanja zasto places, nemas se cega bojati mama i tatu su,..... i shvatiti ce i to cete proc!

Cmizdrenje u igri, kad djete se igra sa starijom djecom il vise njih, verbalno im nezna objasniti sto i zasto, posuditi i slicno. Cim se prode period prilagodbe sa drugom djecom proci ce i to! Shvatiti ce da se u igri, daje, posuduje, mjenja i slicno!

Ne brigaj!

Poljakinja je napisao/la:

.... Vec sam mu par puta dala do znanja da na mene to njegovo cvilenje ne djeluje.....

Kako si mu "dala do znanja"? Rekla si mu da to ne pali, a kad on zacvili ti dođes, daš mu igračku...učiniš što želi. Drugim rječima jedno si rekla drugo radiš, a ono što radiš je to što Jan uči...a naučio je da cviljenjem dobija stvari.
Želiš li ga odučiti od cviljenja, ne smiješ mu udovoljiti. Reci mu da će drugi put dobiti igračku ako lijepo pita, a ako cvili neće je dobiti. Spavanje kod njega ne možeš tako naprasno prekinuti, i od toga ga treba odučiti. Predlažem da prvo kreneš s odvikavanjem od cviljenja, tako da ga grliš i maziš kad je sretan i kad nije plačljiv i cvili, a kad počne s tim, prestani ga maziti...tipično učenje ponašanja, samo treba biti dosljedan i odučiti ga. Ne ide to preko noći, obično treba onoliko vremena koliko je trebalo da "nauči" taj obrazac. Po noći i dalje dolazi k njemu, ali skraćuj taj boravak po malo i nemoj se vraćati ni popustiti ako zacvili jer čim to napraviš...sav trud ti je bio beskoristan. Uglavnom, strpljivo i dosljedno.

Branka je napisao/la:

Kako si mu "dala do znanja"? Rekla si mu da to ne pali, a kad on zacvili ti dođes, daš mu igračku...učiniš što želi. Drugim rječima jedno si rekla drugo radiš, a ono što radiš je to što Jan uči...a naučio je da cviljenjem dobija stvari.
Želiš li ga odučiti od cviljenja, ne smiješ mu udovoljiti. Reci mu da će drugi put dobiti igračku ako lijepo pita, a ako cvili neće je dobiti. Spavanje kod njega ne možeš tako naprasno prekinuti, i od toga ga treba odučiti. Predlažem da prvo kreneš s odvikavanjem od cviljenja, tako da ga grliš i maziš kad je sretan i kad nije plačljiv i cvili, a kad počne s tim, prestani ga maziti...tipično učenje ponašanja, samo treba biti dosljedan i odučiti ga. Ne ide to preko noći, obično treba onoliko vremena koliko je trebalo da "nauči" taj obrazac. Po noći i dalje dolazi k njemu, ali skraćuj taj boravak po malo i nemoj se vraćati ni popustiti ako zacvili jer čim to napraviš...sav trud ti je bio beskoristan. Uglavnom, strpljivo i dosljedno.

ma pocela sam ga ignorirati kad cvili. nije problem u igrackama, nego npr. nece obuti slape, a idemo dolje kod bake i dede. zna sam obuti slapice. i ne, on hoce da mu ja obujem i pocinje kenjkati. ja sjedim i cekam. ili ide ili ne ide. na kraju ih obuje sam. priznajem da sam na pocetku popustala i vjerojatno sam ga sama na to navikla ali sada bih ga htjela oduciti.
nemamo problema sa "komunikacijom" jer prica i na hrvatskom i na poljskom, imao je godinu i pol kad je poceo slagati recenice, a sad cak i prevodi sa jednog jezika na drugim (baki je prevodio hrvatske pjesmice ) tako da mi sam kaze sta mu je i sta zeli. jedino mi to cviljenje smeta
a sta mislite da malo priblizim krevet? za pocetak? mozda ga je stvarno strah jer je to ogromna soba, nije toliko siroka koliko je duga. kupili smo mu i lampicu ali se pokvarila
k vragu, ja sam odgojiteljica... uvijek imam neko rijesenje kada su tudja djeca u pitanju, a kad je moje, ne znam sta da radim
hvala vam svima na odgovorima :*

Poljakinja je napisao/la:

... uvijek imam neko rijesenje kada su tudja djeca u pitanju, a kad je moje, ne znam sta da radim

Svi smo takvi, zato i postoje forumi da nam netko drugi da svoje mišljenje, pogled iz druge perspektive, da nam ideju za pronalaskom rješenja...


Lampica, nije skupa, ako ju želi i misliš da će to rješiti noćni strah, kupi drugu. I približavanje kreveta je dobra ideja, vrijedi probati.

hvala