SAVJETI PEDIJATRA

Postoje neka uvriježena “pravila “koja su dio narodne predaje, a nemaju osnove po kojima bi ih se trebalo pridržavati. Naprotiv! Narodna je mudrost u mnogim slučajevima neosporna i rezultat je zdravog razuma, ali neki stavovi koji će biti navedeni nikako nisu opravdani, a često se bez razmišljanja prihvaćaju.

1. Dijete ima povišenu temperaturu, ne smije se kupati
Povišenje temperature jedan je od načina kojim se organizam brani od infekcije jer vrućica pomaže uništenju mikroorganizama. Nakon svladavanje infekcije vrućica pada sama ili uz pomoć lijekova - snizi se na niže vrijednosti. Tijelo odaje suvišak topline širenjem krvnih žila i pojačanim znojenjem, kao i ljeti kada su vanjske temperature visoke. Više nego ikada djetetu treba kupanje jer u protivnom se koža zbog pojačanog znojenja zacrveni. Često se zbog znoja koji pokriva površni sloj kože (epidermis) zatvore žlijezde znojnice i dolazi do njihovog prsnuća, pa se po koži javljaju sitne crvene točkice zvane sudamina. Ova pojava se nerijetko javlja i kada je dojenče preutopljeno oblačenjem. Prema tome “pravilo” da se dijete ne kupa kada ima temperaturu svakako treba odbaciti jer kupanje pomaže na više načina.

2. Dijete mora spavati poslijepodne
I djeca imaju često smetnje s usnivanjem uvečer, posebice u dobi starijeg dojenčeta i malog djeteta (1 - 3 godine). Prema novijim statističkim podacima jedno dijete na troje njih ima smetnje s usnivanjem. Razni su uzroci ove pojave, ali jedan od njih je uporno nastojanje roditelja da dijete spava popodne. Razumljivo je da onaj tko spava popodne ide uvečer na spavanje kasnije. No, to često nije tako jer roditelji drže da dijete mora odspavati nakon podnevnog obroka i ići uvečer rano na spavanje. Savjet roditeljima bio bi slijedeći: nemojte tražiti od djeteta da svakako spava poslije podne, a osobito treba ukinuti popodnevno spavanje nakon navršene 4 godine (za mnogu djecu i znatno ranije).

3. Dijete mora svaki dan sjediti na kahlici
Nepotrebno! U ranoj dobi dijete često mokri i stolicu ima gotovo iza svakog obroka, no niti to nije pravilo - neke bebe kakaju svakih 2 - 3 dana što je potpuno normalno. U dobi malog djeteta i ritam rada crijeva se mijenja. I tu također postoje znatne razlike, stoga nije neophodno da svaki dan sjedi na kahlici ako nema osjećaj da će kakati. Uostalom, dijete krajem prve godine počinje biti svjesno gibanja svojih crijeva, iako još ne može razumjeti kontrolu sfinktera t.j voljnu kontrolu pražnjenja crijeva i mokraćnog mjehura. Zrelošću dijete usvaja kontrolu mokrenja i stolice, a to je i vrijeme za odvikavanje od pelena. Majka koja zna da njezino dijete nema stolicu svaki dan, neće ga nepotrebno ostavljati da sjedi na kahlici.

4. Svakodnevno treba povlačiti kožicu (prepucij) na spolovilu (penisu) dojenčeta
Nepotrebno i štetno. Sve na tijelu ima svoju zadaću, pa tako i kožica koja pokriva ”pišu” – spolovilo novorođenčeta i dojenčeta (fiziološka fimoza). Nježna kožica, glavić (glans penis , lat.) je na taj način zaštićena primjerice od djelovanja mokraće. Kako će dojenče rasti tako će se i kožica spontano povlačiti (ona je samo prilijepljena za glavić), ali nasilnim povlačenjem može doći do ozljede i pravih priraslica koje se kasnije moraju operativno liječiti jer se radi o pravoj fimozi.

5. Vrećica s ledom pomaže snižavanju visoke temperature
Nikako, zapravo je djetetu veoma neugodna, a djeluje samo na mjestu primjene - ne snizuje temperaturu tijela niti djeluje na centar za termoregulaciju u mozgu (hypothalamus).
Ispravno snižavanje povišene temperature odvija se dvojako:
1. antipireticima - lijekovima koji djeluju na spomenuti centar
2. odvođenjem topline s površine tijela, što se postiže oblozima mlake vode (nikako hladnim), hlađenjem tijela spužvom namočenom u toploj vodi, te kupanjem u toploj vodi. Isparavanje vode s površine kože oduzima suvišnu toplinu i temperatura pada. Centar za regulaciju temperature u mozgu djeluje kao termostat. Stalna temperatura tijela je 37°C s malim dnevnim varijacijama i svi procesi, mijene tvari i rada organa najbolje se odvijaju pri takovoj temperaturi. Ako dođe do ulaska štetnih mikroorganizama u tijelo (infekcija), uz niz mehanizama obrane povisuje se i tjelesna temperatura, što organizam postiže i smanjenim odavanjem topline: manji je protok krvi u koži i mišićima, što ima za posljedicu osjećaj zimice i drhtavice, te bljedilo kože. Ovo se obično događa u početnoj fazi infekcije, a kada povišena temperatura postigne zadanu razinu, koža postaje topla i osjećaj zimice nestaje.

6. Kada puše vjetar dijete mora imati kapicu
Kapica se stavlja sa svrhom da se zaštiti uho, no upala uha posljedica je drugih događanja, prije svega upale gornjih dišnih putova – nosa i ždrijela. Ako malu bebu izvedete van u šetnju po hladnom i vjetrovitom vremenu, glavu treba zaštiti pamučnom kapicom jer je kosa još nježna i rijetka. U dobi malog djeteta i kasnije, kapa se na glavu stavlja samo iznimno (ako su vanjske temperature znatno ispod ništice) - nikako obavezno. Ako je dijete sklono upalama uha, razloge treba tražiti drugdje, jer ih kapa neće spriječiti. Prisiljavati na nošenje kape dijete koje se živahno kreće i pri tome ugrije i oznoji, sigurno je nepotrebno. Djeca zbog toga i ne vole previše ovaj odjevni predmet.

7. Ako uzmete dijete u naručje čim zaplače, razmaziti ćete ga
Dijete u prvoj godini života, dok govor nije razvijen, sa svojom okolinom, prije svega majkom, komunicira plačem kojim izražava ne samo osjećaje, nego svaku svoju potrebu: glad, žeđ, neugodu zbog prljavih pelena, pospanost, bol, usamljenost, dosadu. Prema vrsti plača majka nauči razlikovati djetetove potrebe. Dijete mora dobiti odgovor na svoje traženje, njegov plač se nikako ne smije zanemariti, jer to može štetno djelovati na njegov razvoj. Dijete koje je naviklo da ne dobije odgovor na svoje traženje neće razviti samopouzdanje. Djetetu nije nikada previše “razgovora“ s majkom i članovima obitelji, jer samo na taj način ono razvija svijest o sebi. Plač djeteta koje još nije razvilo govor uvijek nešto znači i ono mora na njega dobiti odgovor, i to nikako ne znači da će se razmaziti.

8. Dijete koje još ne hoda ne smije se stavljati na noge
Dojenče koje se normalno razvija u dobi od 7 - 8 mjeseci skakuće na podlozi ako ga majka drži ispod ruke. To je normalna pojava koja neće djetetu naškoditi i može se držati u stojećem stavu, ako je ono samo u stanju podignuti se u krevetiću. Nastojati pod svaku cijenu postaviti dojenče na noge nije uputno ako ono plače i ne sviđa mu se taj položaj. Djecu s liječenom displazijom kuka ne treba prerano stavljati na noge. Promjene u mišićnom tonusu (distoni sindrom) nalažu znatan oprez pri postavljanju djeteta na noge, prerano stavljanje u stojeći stav je štetno jer se stimulira samo jedna skupina mišića (ekstenzori) kojih je tonus i onako prejak i fizikalnom terapijom ga se nastoji ublažiti.

9. Dječaci ne smiju plakati jer će dobiti preponsku kilu
Plač nije razlog pojavi preponske kile ona se u plaču samo više primjećuje. Kila se javlja zbog nastanka otvora u stjenci trbuha kroz koji mogu proći dijelovi organa najčešće crijeva, a budući da plač pridonosi povećanju pritiska unutar trbušne šupljine, kila se povećava. Ali beskorisno je pomišljati da će se “prevencijom” plača spriječiti pojava kile. Na ovaj način problem se ne može riješiti, a pretjerane mjere opreza i zaštite oko djeteta imaju negativan učinak jer uzrokuju tjeskobu i pretjerani strah od kile.

10. Na odmor je dobro ponijeti sredstvo za čišćenje (laksativ)
Ovakav stav je potpuno pogrešan. Naš probavni sustav je značajno ovisan o utjecaju psihe od najranije dobi. Zbog promjene okoline prisutna je i određena emocionalna napetost i stres. Dijete se još nije naviklo na neposredno okruženje, a poznato je da djeca vole ustaljene navike koliko god se veselila putovanju. Zadržavanje stolice predstavlja određeni mehanizam obrane od nove okoline kojoj se dijete još nije prilagodilo. Radi se o normalnoj fiziološkoj reakciji koju ne treba sprečavati. Primjena makar i vrlo blagog laksativnog sredstva izaziva rizik za poremećaj prirodne ravnoteže crijeva. Kada je obitelj na odmoru jelovnik se često mijenja, priprema hrane drugačija je od one na koju je dijete naviklo što povećava mogućnost da dijete pojede namirnicu koju njegova crijeva teže podnose, a teže je izbjeći i crijevnu infekciju.

Prim. mr. sc. Ružica Duplančić – Šimunjak, dr. med. pedijatar