IVF -SVE O TOME

Oplodnja u epruveti (in vitro)



Što je umjetna oplodnja i po cemu se razlikuje od prirodne?
Umjetna oplodnja zaobilazi procese koji se inače odvijaju u jajovodu, tj oplodnja i početak prvih podjela stanica odvija se izvan ženskog organizma (in vitro). Time se mogu izbjeci teškoce prijenosa u jajovodu koje sprjecavaju sraz muških i ženskih gameta.

Koji su biološki preduvjeti za provodenje IVF-a?
Prisutnost spermija dobivenih masturbacijom i naknadno izoliranih iz sjemene tekucine, te prisutnost jajnih stanica izoliranih iz tekucine folikula.

Koji su tehnički preduvjeti za IVF?
IVF se rutinski primjenjuje od početka osamdesetih. Jajne i sjemene stanice održavaju se na životu u odgovarajucim hranjivim otopinama do oplodnje, a moguce je i nekoliko dana kultivirati embrij izvan organizma.

Što se dogada s embrijima dobivenim IVF-om?
Oni se transferiraju u maternicu, gdje se ugnijezde ako su sposobni za život te ako endometrij zateknu u odgovarajucem stanju.

Od kojih se koraka sastoji umjetna oplodnja?
U roku od 5-6 dana dogada se sljedece: 1. izoliraju se jajne stanice, 2. vrši se priprema spermija, 3. oplodnja, 4. kultura embrija, 5. transfer embrija, 6. zamrzavanje prekobrojnih embrija za buduci transfer (ako ima dovoljno embrija dobre kvalitete). Prije IVF-a žene se moraju podvrgnuti stimulaciji folikula (prosječno trajanje 8 - 12 dana). Nakon odgovarajuceg tretmana slijedi punkcija folikula (uglavnom transvaginalno).




Kome je namijenjena IVF?


Moraju li se tretirati svi slučajevi neplodnosti?
Ne. Kod umjerenog hipofertiliteta nije nužno potreban tretman. Ponekad je i faktor vremena djelotvoran terapeut.

Postoje li slučajevi neplodnosti, cije rješenje leži izvan medicinskih mogucnosti?
Da. Odredene vrste steriliteta, npr. nedostatak spermija.

Je li u ostalim slučajevima IVF neizbježna?
Ne. Odredene se slučajeve hipofertiliteta ili steriliteta može i drukčije tretirati, npr. hormonima, kirurškim intervencijama, umjetnom inseminacijom ili psihoterapijom.

U kojim je slučajevima hipofertiliteta ili steriliteta indicirana IVF?
U 3 slučaja: 1) sterilitet jajovoda ( neprohodnost, zaraslost, nepostojanje, prerezanost), 2) muški hipofertilitet prouzrocen premalim brojem spermija, 3) nesposobnost zanošenja kroz duži vremenski period nerazjašnjenih uzroka.

Postoje li slučajevi neplodnosti koji nisu za IVF tretman?
Da, ima pojedinih.

Dolazi li kod odredenih parova koji su u programu IVF-a do spontanih trudnoca?
Da. Ne često, ali izmedu 3-5%. To su uglavnom hipofertilni parovi koji do tada nisu iscrpili sve mogucnosti. Ukratko: odredene neplodnosti mogu se tretirati isključivo IVF-om, kod drugih taj način ne djeluje. IVF se koristi iskljucivo kod faktora jajovoda i kod hipofertiliteta. Ona ne lijeci ni sterilitet ni hipofertilitet vec u mnogim slučajevima pomaže rodenju djeteta, a parovi ostaju sterilni ili hipofertilni.


ivf.at

Rezultati nakon in vitro oplodnje


Kolika je stopa trudnoca po punkciji?
2000. smo u našem Centru kod pacijenata koji su u sklopu Zakona o IVF fondovima bili prijavljeni na IVF fondove , a na osnovu podataka ostvarili sljedece rezultate: kod pacijenata do 40. godine života i uzimajuci u obzir sve tehnike (IVF, ICSI, MESA, TESE) te reakciju na punkciju folikula ( dobra, slaba) ostvarena je kod transfera maksimalno dva embrija 2.,3.,4. ili 5. dana stopa «ongoing» trudnoca od 47%. Nažalost je 16% tih trudnoca završilo abortusom, tako da smo kao rezultat dobili «baby-take-home» stopu od 39%. Ako posebno racunamo za pojedine grupe pacijenata i uzmemo npr. pacijente koji su imali više od 10 jajnih stanica po punkciji, a bili su mladi od 30 godina i dobili transferirane dvije ekspandirane blastociste, onda kod tih pacijenata stopa «ongoing» trudnoca iznosi 78%. Ova grupa predstavlja idealan skup, za razliku od pacijenata izmedu 40. i 43 godine života kod kojih je prosječna stopa «ongoing» trudnoca 22%. Opcenito se može reci da stopa trudnoca, odn. poroda varira ovisno o mnogim faktorima ( dob, indikacije, kvaliteta sperme i nacin pokušaja, broj transferiranih embrija, tretman različitim medikamentima, broj dobivenih jajnih stanica, broj prisutnih folikula, koncentracija estrogena, stopa dobivanja jajne stanice, stopa oplodnje, stopa nezrelih jajnih stanica itd.).

Ovisi li klinicka stopa trudnoca o vrsti indikacija?
Da. U slučaju steriliteta ili hipofertiliteta jajovoda i kod neplodnosti nerazjašnjenih uzroka rezultati su gotovo isti. Kod IVF/ICSI nakon TESE nešto su slabiji (It.Lit.), ali mi u našem Centru to nismo primijetili.

Varira li stopa trudnoca prema kvaliteti sperme?
Pojedina istraživanja potvrduju da je stopa trudnoca nakon uzimanja spermija iz testisa manja, dok drugi znanstvenici spominju da ne postoje razlike.

Varira li stopa trudnoce s dobi žene?
Do 35. godine života ona je konstantna, a zatim se postupno smanjuje. Za to postoji 3 razloga: 1. smanjuje se broj jajnih stanica, pa tako i embrija, 2. kvaliteta jajnih stanica slabi, što znači da se povecava broj aneuploidija ( kromosomskih smetnji) jajnih stanica, a tako i patologija embrija, 3. jajne stanice s kromosomskim poremecajima ili se ne ugnijezde ili se u prvim danima i tjednima trudnoce ne razvijaju normalno.Dob muškarca ne utječe na stopu trudnoce.

Povecava li se stopa trudnoce s povecanjem broja transferiranih embrija?
Da. Vjerojatnost implantiranja jednog embrija 2. ili3. dana iznosi 12-15%. Više od 30% embrija koji su se do tad normalno razvijali pokazuje genetske defekte, što za rezultat ima relativno nisku stopu implantacije. Dodatni negativni aspekt kod transfera embrija 2. i 3. dana je asinkronija izmedu razvoja embrija i razvoja sluznice. Embrij u stadiju blastociste 5. tj. 6. dana prirodno je vec tako izabran, da stopa kromosomskih smetnji iznosi još samo 13% a uz to je sinkronizacija izmedu embrionalnog razvoja i sluznice slicna, kao što je to slučaj kod prirodnog začeća. U tom je slučaju stopa implantacije 30-50% po embriju.

Varira li klinicka stopa trudnoce prema broju pokušaja?
Do četvrtog se pokušaja stopa trudnoce ne mijenja bitno. Znanstvene su analize pokazale da su pacijentice koje nisu zatrudnile nakon 4 transfera embrija u daljnjim pokušajima imale manje šanse. To je zbog toga što najplodniji parovi nacelno brzo zatrudne, dok su još do danas neobjašnjeni uzroci odgovorni za to što se pojedine pacijente usprkos transferu lijepih embrija nakon 4 pokušaja mora svrstati u manje plodne i kod kojih su stope trudnoce niže. Tako se radi selekcija koja je odredena stupnjem fertilnosti. Treba ipak napomenuti da žene nakon opetovanih pokušaja i svakako promjene životne situacije, odnosno nakon psihološkog savjetovanja ili promjene stimulacije ili jednostavno okoline ( evtl. u nekom drugom centru) ipak mogu zatrudnjeti.
Svakako je ustanovljeno da tzv. «umor jajovoda» znanstveno ne možemo smatrati razlogom ponovljenih neuspjeha.

Ima li tretman agonistima utjecaja na klinicku stopu trudnoca po punkciji?
Da. Klinicka stopa trudnoce raste tretmanom s agonistima. Obrazloženje: s jedne se strane povecava broj dobivenih jajnih stanica a time i broj embrija. S povecanim brojem embrija moguca je i kultura do blastocista tako da se može izvršiti izbor najboljih blastocista za transfer.

Varira li klinicka stopa trudnoce prema broju dobivenih jajnih stanica?
Da. S povecanim brojem jajnih stanica moguc je izbor najboljih embrija te se može izvršiti transfer blastocista, a višak embrija u svim stadijima može se zamrznuti.

Varira li klinicka stopa trudnoca s brojem velikih folikula koje su vidljive na ultrazvuku?
Da. Kad se kod punkcije folikula pokušava iz po mogucnosti svih folikula dobiti jajne stanice, onda je i broj embrija koji iz toga rezultiraju veci a time i stopa trudnoca, buduci je, kao što je kod prethodnog pitanja razmatrano, moguca kultura blastocista.

Mijenja li se klinicka stopa trudnoca sa stopom dobivenih jajnih stanica?
Da. Vidi prethodna pitanja i razmatranja uz kulturu blastocista.

Mijenja li se klinicka stopa trudnoca sa stopom oplodnje?
Da. Ona se sa stopom oplodnje povecava, što je u neposrednoj vezi sa kvalitetom ukupnih jajnih stanica pa tako i brojem embrija koji iz toga rezultiraju.

Postoji li veza izmedu klinicke stope trudnoca i udjela nezrelih jajnih stanica u postocima?
Da. Kod povecanog postotka drasticno se smanjuje stopa trudnoca. Uzrok povišenog postotka nezrelih jajnih stanica je loša kvaliteta ukupnih jajnih stanica a to uvjetuje i reduciran broj morfološki lijepih embrija.

Kako je podijeljena morfologija embrija?
1.Embriji 2. dana: stupnjevi kvalitete: A,B, C, D. Stupanj A: isti blastomeri - dobre šanse za implantaciju bez fragmentacija. Stupanj B: nejednaki blastomeri - dobre šanse za implantaciju sa 10% fragmentacija. Stupanj C: nejednaki blastomeri - 10-15% fragmentacijama reducirane šanse implantacije. Stupanj D: nejednaki blastomeri - 50% fragmentacijama reducirane šanse implantacije.
2. Embriji u stadiju blastocista: ovdje se procjenjuje ekspanzija blastociste, uz kriterije za procjenu unutarnje stanicne mase koja postaje embrij i trofektoderma koji se razvija u placentu. I. Velicina blastociste: rana blastocista: (FB): blastozel zauzima manje od polovice volumena embrija, blastocista (B): blastozel zauzima više od polovice volumena embrija, ekspandirana blastocista (ExB): volumen blastozela veci je od rane blastociste ; zona je tanja; unutarnja stanicna masa dobro je vidljiva i definirana, «hatchende» blastocista (HB): trofoblast pocinje hernitaciju. II. Unutarnja stanicna masa (ICM) A) gusta, puno stanica, B) labavo grupirana, nekoliko stanica, C) malo stanica. III. Podjela trofoblasta: A) puno stanica, kohaezivni epitelij, B) malo stanica, labavi epitelij. Primjer: 4 (A) = klizeca blastocista s puno gustih stanica (ICM) i s puno stanica u kohaezivnom epiteliju (trofoblast).

Može li se uspjeh ili neuspjeh IVF-a uvijek objasniti?
Nije uvijek lako objasniti, a ponekad je cak i nemoguce. Uspjeh i neuspjeh bitno ovise o individualnim faktorima kao npr. dobi, dobroj reakciji na stimulaciju folikula, broju transferiranih embrija i kvaliteti embrija (2. ili 3. dana odn. u stadiju blastocista.

Kako se ponašati u slučaju neuspjeha?
Kod zajednicke odluke za ponovnu terapiju treba s lijecnikom napraviti analizu zadnjeg pokušaja i kod prisutnosti faktora stresa razgovarati s psihologom. Analiziraju se pojedini parametri, kao npr. dob, sposobnost prihvacanja, razvoj dobrih ili manje dobrih embrija, i individualno se priprema nova stimulacija. Nije uvijek moguce postici bitnu promjenu parametara ali je moguce uz egzaktnu analizu prethodnog pokušaja ostvariti poboljšanje.




Trudnoca nakon in vitro oplodnje


Kad se može ustanoviti trudnoca nakon IVF-a?
Ako dode do trudnoce, menstruacija kao i kod prirodne oplodnje izostane 14 dana nakon ovulacije (=punkcije). Tada se može napraviti test na trudnocu. Ako je pozitivan, onda je to početak trudnoce, koje se naziva biološkom trudnocom. Tjedan dana nakon prvog pozitvnog testa na trudnocu može se ultrazvukom ustanoviti postojanje male plodove vrecice s promjerom od 3-5 mm. Još tjedan kasnije prciznim se ultrazvučnim pregledom može dokazati postojanje nešto vece plodove vrecice (ca.8-12 mm) a u njoj vec i mjehuric zametka i embrionalni pol s promjerom od 2-4 mm s pozitivnom srcanom akcijom.

Dolazi li kod IVF trudnoce cešce do spontanih pobacaja?
Da, ali IVF nije tome razlog. Kod IVF-a dolazi kod ca. 15% trudnoca do spontanog prestanka razvoja dok kod normalne populacije taj udio iznosi 14%. To ima veze s karakteristikama IVF pacijenata. Prosječna dob za trudnocu kod IVF pacijentica iznosi 34 godine, nasuprot dobi od 27 godina kod normalne populacije. Stopa spontanih pobacaja povecava se s godinama (35% nakon 40. godine života). Proporcionalni udio žena s endometriozom kod IVF pacijentica veci je nego kod opce populacije. Drugim riječima: ako su dob i patologija identični, onda je stopa pobacaja kod IVF-a ista kao i kod prirodne oplodnje.

Dolazi li kod IVF-a do ponovljenih trudnoca izvan endometrija?
Da, ali razlog nije u IVF tretmanu. Otprilike 4% klinickih trudnoca kod IVF-a je ekstrauterino, a u normalnoj populaciji
taj broj iznosi 2%. I to je povezano s karakteristikama IVF pacijentica. Do trudnoce u jajovodima dolazi praktički samo kod promjena jajovoda, što je slučaj s 50% parova koji dolaze na IVF, pa to objašnjava višu stopu.

Je li perinatalna smrtnost veca kod IVF-a?
Ne. Perinatalna smrtnost obuhvaca smrtnost fetusa u uterusu (smrt fetusa nakon 7. mjeseca), smrt pri porodu kao i u prva tri tjedna nakon poroda.

Dolazi li kod IVF-a cešce do preranog poroda?
Da, i to pogotovo kod višestrukih trudnoca koje su kod IVF-a i cešce.

Jesu li kod IVF-a cešce anomalije u razvoju?
Ne. Stopa anomalija kromosomskog ili drugog porijekla ista je kao kod normalne populacije.

Je li moguce otkriti te anomalije prije poroda?
Da. To je u odredenoj mjeri moguce kod svake trudnoce. Vec pregled ultrazvukom može pokazati poremecaje, ali tocna dijagnoza kromosomskih poremecaja može uslijediti tek nakon uzimanja materijala biopsijom korionske resice ili punkcije plodove vode.

Dolazi li nakon IVF-a cešce do višestrukih trudnoca?
Da. Uz pomoc novih tehnika kulture i boljih mogucnosti izbora vitalnih embrija u svjetskom je trendu transfer maksimalno dva embrija u stadiju blastocista, a vec je moguce
razmišljati i o postizanju stope trudnoce od 50-80% sa samo jednim embrijem, i to kod mladih pacijenata i optimalne kvalitete blastocista, tako da se trend krece prema transferu samo jednog embrija u stadiju blastocista.

Je li kod višestrukih trudnoca povecana stopa spontanih pobacaja, izvanmatericnih trudnoca, perinatalne smrtnosti, preranih poroda i kongenitalnih anomalija?
Prerani porodi su cešci a perinatalna smrtnost lagano povecana, dok su ostale vrijednosti kao kod jednostrukih trudnoca.

Može li se kod višestruke trudnoce isprovocirati djelimični abortus?
Da, ali se to prakticira samo u nužnom slučaju, jer je teško izvodivo, ne baš uvijek bezopasno a u 2% slučajeva vodi do potpunog abortusa, a da ne spominjemo eticke probleme koji iz toga proizlaze. Zahvat se obavlja u specijaliziranim centrima iskljucivo po želji parova kod trostrukih (ili više) trudnoca.

ivf.at

Transfer embrija i nidacija


U čemu se sastoji transfer embrija?
Transfer embrija ne smije se ni u kom slučaju brkati s implantacijom embrija ili nidacijom. Transfer se isključivo sastoji u deponiranju embrija u maternicu, bez implantacije u sluznicu! Transferirani embriji žive slobodno u maternici da bi se kasnije , kad se nastave razvijati, i kad endometrij postane adekvatan, samostalno ugnijezdili. Ovo se dogada 5-7 dana nakon punkcije folikula. Za transfer se embriji stavljaju u kateter s medijima kulture ( veličina po embriju 1/10 mm). Kraj katetera se kroz grlic maternice gurne u maternicu, a zatim se oprezno isprazni , te tako embriji dospiju u maternicu.

Dolazi li uvijek do transfera embrija?
Ne, vec naravno samo onda kad je oplodnja bila uspješna.

Dolazi li do neuspjelih transfera?
Ne. Transfer sam po sebi se uvijek može provesti i uglavnom nije problematican. U biti je postupak isti kao kod inseminacije.

Ima li neuspjelih nidacija?
Da. Kod transfera embrija 1.-3. dana postoji 12% vjerojatnosti da ce se embrij ugnijezditi. Znatno veci postotak nidacije postiže se transferom embrija u stadiju blastocista (mogucnost od 30-50% po embriju u ekspandiranom stadiju blastociste u idealnoj situaciji - puno jajnih stanica, lijepi embriji, ekspandirane blastociste - 5. dan).

Koliko se embrija istodobno prenese?
Buduci da se ne mogu odmah primijetiti životno sposobni embriji, logicno je da ih se prenese više, kako bi se povecale šanse za trudnocu. Kod žena ispod 40 godina i uz prisutnost lijepih embrija, a pogotovo kad se radi o blastocistama transferiraju se u našem Centru maksimalno dva embrija.

Ima li i kod prirodne oplodnje neuspjeha kod nidacije?
Da, ali nisu tako brojni. Smatra se da se kod prirodne oplodnje ugnijezdi 50% embrija, a taj je postotak puno viši nego kod umjetne oplodnje s transferom embrija 2. ili 3. dana.

Na što se mogu svesti neuspjesi nidacije kod IVF-a?
Postoje dva glavna faktora: životna sposobnost embrija i kvaliteta uterusa. Nije jednostavno ustanoviti koliki je utjecaj kojeg faktora.

Jesu li IVF-om dobiveni embriji manje životno sposobni od onih prirodno oplodenih?
IVF je u stanju proizvesti iste životno sposobne embrije kao i priroda, iako je udio u postocima manji, i to iz jednog odredenog razloga: kod prirodne oplodnje sve su jajne stanice dozrele i daju životno sposobne embrije, dok se kod umjetne oplodnje oploduju i nedozrele jajne stanice. Postotak životno sposobnih embrija kod IVF-a može se procijeniti: kod žena kod kojh dode do trudnoce, uterus se u trenutku pokušaja u adekvatnom stanju. U tom slučaju postotak nidacije iznosi ca. 40%. To znači da je barem 40% embrija proizvedenih IVF-om sposobno za nidaciju, što nije puno manje od prirodne
oplodnje (50%). Slab uspjeh od ca. 12% kod
embrija 2. dana ne može se objasniti samo lošom kvalitetom embrija ( 40% je životno sposobno). Puno je bolja situacija kod embrija transferiranih u stadiju blastocista. S jedne su strane ti embriji znatno rjede genetski defektni ( vidi gore - samo još ca. 13%), a s druge strane dolazi do znatno bolje sinkronizacije izmedu embrionalnog razvoja i sluznice.

Može li loša polazna kvaliteta uterusa biti razlog neuspjeha?
U odredenim slučajevima svakako. Može se reci da je kod žena koje se podvrgavaju umjetnoj oplodnji kvaliteta uterusa prije početka tretmana lošija od prosjeka. Ovo vrijedi za plodne žene. U vezi s hipofertilnim muškarcima (=IVF je indiciran muškom hipofertilnošcu) postiže se bolja stopa nidacije po embriju.
Može li stimulacija imati za posljedicu pogoršanje uvjeta za nidaciju u uterusu?
U odredenim slučajevima, kad se davanje hormona u odredenoj visini može loše odraziti na uterus. Bris uterusa 2 dana nakon punkcije to je i potvrdio. U 35% slučajeva stanje nije bilo odgovarajuce, ali radilo se o pacjenticama kod kojih pokušaji nisu urodili embrijima.

Je li poznato stanje uterusa u trenutku transfera?
Ne. Teoretski bi bilo moguce ustanoviti stanje sluznice maternice ( mikroskopski, biopsijom) ali bi se tako traumatizirao endometrij u trenutku transfera. Rezultati pojedinih pokušaja ne govore mnogo, osim toga bilo bi ionako prekasno za korekcijske tretmane.

Postoje li imunološki razlozi za neuspjeh pri nidaciji?
Možda, ali vrlo rijetko. Poznato je da kod prirodne oplodnje kod odredenih žena dolazi do opetovanih abortusa. Jedna od hipoteza je da su za to odgovorni imunološki razlozi. Embrij se ne može usaditi zbog prevelike genetske analogije izmedu oba roditelja. Nedavno objavljena publikacija u uglednom americkom casopisu «Fertility and sterility» (vol.74,no.4, listopad 2000.) potvrduje naše dosadašnje mišljenje: dok ne bude sigurnih podataka vec samo znanstvenih nagadanja nije opravdan ogroman utrošak slicnih objašnjenja i tretmana. U clanku pod naslovom «Deja vu all over again» zadnji odlomak glasi ovako: Many individuals over the last sveral years have been extraordinarily vigorous in their advocacy of APA screening in the infertile population. They certainly «talked the talk». Now it is time for them to «walk the walk» and either provide credible data or drop this issue.

Sažetak: Na što se svode neuspjesi kod nidacije?
Nemoguce je tocno procijeniti u kojoj mjeri je odgovorno stanje uterusa i embrija, ali se opcenito može reci da su šanse za nidaciju dobre kad je uterus u normalnom stanju a jajovodi normalno reagiraju. Ako je uterus u lošem stanju a jajovodi ne reagiraju pravilno šanse su smanjene. Ako je prvobitno stanje uterusa normalno a reakcija jajovoda loša, šanse su jednake nuli. Kod abnormalnog prvobitnog stanja uterusa i loše reakcije jajovoda takoder su šanse za nidaciju jednake nuli.

Utjece li dob žene na šanse nidacije?
Da. Ženina dob i stanje maternice u neposrednoj su vezi. Stopa nidacije smanjuje se s godinama. To je prije svega povezano s povecanim brojem kromosomskih smetnji
(aneuploidija) jajnih stanica. Nakon 35. godine aneuploidije su sve brojnije!

Utjecu li indikacijski faktori na šanse za nidaciju?
Da. Doduše samo muške indikacije. Tu je stopa nidacije viša na osnovu cinjenice da je u tom slučaju žena obicno plodna.

Utjece li trajanje neplodnosti na šanse nidacije?
Da, ali samo u slučaju hipofertilnosti. Što je duža faza neplodnosti to su manje šanse za nidaciju.

Jesu li šanse za nidaciju vece kod ponovljene trudnoce?
Da. Stopa nidacije kod žena koje su vec jednom bile trudne je viša, bez obzira na oblik (spontano ili IVF). Nebitno je je li trudnoca završila ili ne. Uglavnom se radi o fertilnim ženama.

Utjece li broj pokušaja na šanse nidacije?
Da. Što je više pokušaja, to je manja šansa nidacije. Objašnjenje je da su žene koje su pokušale 5, 6 ili više puta manje plodne od onih koje zatrudne pri prvom ili drugom pokušaju.

Utjecu li koncentracija estrogena i broj velikih folikula na mogucnost nidacije?
Ne. Nidacija ne ovisi o tim parametrima.

Varira li stopa nidacije prema prvobitnom broju jajnih stanica?
Ne, vec ostaje ista neovisno o broju punktiranih folikula. Iznimka je punkcija samo 1 ili 2 folikula. U tom je slučaju stopa statisticki gledano manja.

Varira li stopa nidacije prema stopi dobivenih folikula?
Da. Varira sa stopom dobivanja ( broj jajnih stanica po velikom folikulu), ako je manja od 1. Kod vrijednosti vecih od 1 se ne mijenja.

Mijenja li se stopa nidacije prema stopi oplodnje?
Opcenito da. Stopa nidacije raste sa stopom oplodnje (s normalnom spermom), koja ovisi o kvaliteti ukupnih jajnih stanica i iz njih nastalih embrija.

Postoje li mogucnosti tretmana koje su sposobne povecati stopu nidacije?
Da, ali je njihova efikasnost upitna. Davanje gonadotropina koji poticu proizvodnju progesterona teoretski poboljšava sluznicu maternice. Direktno davanje cistog progesterona intramuskularno cini se da je najbolja garancija da ce sekrecija sluznice maternice ostati u dobrom stanju i da ce podržati ne samo nidaciju vec i opstanak trudnoce.

Ugrožavaju li odredeni nacini ponašanja ili života nidaciju?
Uz odgovarajuci endometrij životno sposoban embrij ima sve šanse da se ugnijezdi. Nidaciju mogu ugroziti isključivo fiziološki problemi, koji utjecu na opce stanje, a nikako potresi ili udarci (npr. u transportu). U tom stadiju mehanicki faktori nemaju nikakvog utjecaja. Embrij ima promjer od 0,1 mm i savršeno je zašticen. Nije poznato utjece li spolni odnos na nidaciju. Starije i novije publikacije cak podupiru tezu da spolni odnos u vrijeme punkcije i prije transfera embrija poboljšavaju nidaciju.

Može li istodobni transfer više embrija uzrokovati višestruku trudnocu?
Da. Kod transfera dva embrija u stadiju blastocista stopa blizanaca je 20%, ali je teoretski moguca i trudnoca s trojkama, jer se može dogoditi da se ko prvih dijeljenja stanica u maternici embrij raspolovi i kao rezultat toga
dobijemo jednojajcane blizance (ca.0,2%)!

Kako možemo sprijeciti višestruke trudnoce?
Trudnoce s blizancima su cesto željene pa ih se ne pokušava izbjeci ako nema medicinskih kontraindikacija.
Trudnoce s trojkama (ili više ) su rizicne i mora ih se pokušati sprijeciti. Broj transferiranih embrija bira se po sljedecim kriterijima: kvaliteti embrija i plodnosti žene. Što je bolja životna sposobnost ukupnosti embrija to je veca vjerojatnost trudnoce pa tako i višestruke trudnoce.Sljedeci aspekti se uzimaju u obzir: morfologija embrija, stopa oplodnje, stopa dobivanja, stopa potpuno nedozrelih jajnih stanica. Kriteriji plodnosti žene povecavaju vjerojatnost trudnoce pa tako i višestruke trudnoce. U obzir se uzimaju: ženina dob, indikacije, trajanje neplodnosti, ranije trudnoce, broj pokušaja. Što su idealniji ti parametri, to se manje embrija transferira.

Što se dogada s prekobrojnim embrijima?
Oni se zamrzavaju (ako ih se smatra životno sposobnim) u svrhu buduceg transfera, sa doduše smanjenim šansama za nidaciju. Najprije se, naravno, transferiraju embriji s najboljom životnom sposobnošcu.

ivf.at

Jajne stanice


Zašto prije IVF-a mora doci do stimulacije jajnika?
Spontanim ciklusom proizvodi se samo jedna jajna stanica i shodno tome samo jedan embrij ( u slučaju oplodnje). Svrha stimulacije je sazrijevanje više jajnih stanica u jajniku, što nakon oplodnje rezultira s više embrija a tako i s povecanom mogucnošcu postizanja za život sposobnog embrija, a to naravno znači i trudnoce.
Uz dominantni folikul, hormonima za stimulaciju postiže se ocuvanje i drugih folikula ( koji bi se kod spontanog ciklusa «izgubili».

Zašto se izaziva ovulacija?
Kod spontane reprodukcije do ovulacije dolazi 36 sati nakon izlucivanja LH hormona. Taj se proces može dogoditi u svako doba dana ili noci. Punkcija folikula mora, nasuprot tome, uslijediti malo prije ovulacije. Stoga bismo morali u svako doba biti spremni za provodenje punkcije i IVF-a. Buduci da je to praktički nemoguce, a i da se rad u laboratoriju mora unaprijed isplanirati, izlucivanjem LH hormona mora se upravljati.
Injekcijom HCG-a ( ima isti ucinak kao i LH) nadomješta se prirodno izlucivanje LH-a. HCG se daje kod odredene velicine folikula. Injekcija se daje navecer, a punkcija slijedi 35 do 36 sati kasnije.

Je li poznat broj jajnih stanica u trenutku punkcije?
Ne. Poznat je broj folikula. Pritom ne smijemo brkati folikule i jajne stanice. Folikuli se nalaze u jajnicima i ispunjeni su tekucinom u kojoj se nalazi jajna stanica. Punkcija se sastoji u usisavanju tekucine folikula. Pritom nije uvijek moguce dobiti i jajnu stanicu koja se u njoj nalazi. Rijetko se broj punktiranih folikula poklapa s brojem jajnih stanica koje smo iz njih dobili.

Kad se može znati broj dobivenih jajnih stanica?
Nakon što je punkcija folikula završena. Za vrijeme punkcije jajne se stanice u laboratoriju pod mikroskopom izoliraju iz folikularne tekucine te se zatim konzerviraju u mediju ( kod 37 stupnjeva i odgovarajuce koncentracije plina), sve dok se ne spoje sa spermijima ( oplodnja).

Koji je prosjecni broj dobivenih jajnih stanica pri punkciji?
On jako varira. U ca. 50% svih slučajeva izmedu 7 i 10. Kod oko 3% punkcija nije nadena ni jedna jajna stanica, kod 5% nalazimo više od 15, kod 1,5% više od 20 i kod 0,1% više od 30 jajnih stanica po punkciji.

Postoji li korelacija izmedu broja jajnih stanica i koncentracije estrogena?
Da. Što je veci broj velikih folikula to je viša koncentracija estrogena. Broj jajnih stanica se povecava.

Odgovara li broj jajnih stanica tocno broju velikih folikula koji kod pregleda ultrazvukom imaju veliki promjer?
Rijetko: u otprilike 10% slučajeva. Cešce je veci ( u 70% slučajeva), jer se kod punkcije usisaju prije veliki nego mali folikuli. Ali ponekad je i manji ( u 20% slučajeva); dogada se i da se ne može usisati nijedna stanica ( 3% slučajeva). Ovo se dogada zbog spontane ovulacije ili jer je jako teško bilo doci do jajnika.

Ovisi li broj stanica o stimulaciji?
Ne. Broj jajnih stanica neovisan je o vrsti stimulacije, ali se mijenja s njenim intenzitetom. Kod tretmana s agonistima (GnRH) obicno je broj jajnih stanica u prosjeku veci (9 umjesto 5).

Varira li broj jajnih stanica ovisno o individualnim karakteristikama žene (indikacije, dob)?
Indikacije , uz jednu iznimku (=PCO sindrom), ne igraju ulogu u broju jajnih stanica. Ženina dob, nasuprot tome, igra važnu ulogu. Broj jajnih stanica smanjuje se s godinama. ( izmedu 25 i 30 godina ca. 10; sa 40 godina ca. 5 jajnih stanica). Broj jajnih stanica karakteristicno je i individualno obilježje.

Ima li nacin punkcije važnosti u dobivanju jajnih stanica?
Ne.
Jesu li dobivene jajne stanice sve iste kvalitete?
Ne.

U cemu se sastoji dozrelost jajnih stanica?
Nuklearna, citoplazmatska dozrelost, potpuna nezrelost, srednje zrele jajne stanice i dozrele jajne stanice.

Ima li nacin stimulacije utjecaja na kvalitetu jajnih stanica?
Ne.

Može li se unaprijed odrediti kvaliteta jajnih stanica?
Ne.

Postoje li metode po kojima se može odrediti stupanj zrelosti jajnih stanica odmah nakon njihovog dobivanja?
Ne. Što je veci folikul, to je veca i šansa da se u njemu nalazi dozrela jajna stanica. Isto vrijedi za odredivanje estrogena. Pritom se radi iskljucivo o statistickim vrijednostima.

Postoji li veza izmedu broja jajnih stanica i njihove kvalitete?
Nacelno ne. Primijeceno je da je postotak oplodnje i nidacije embrija statisticki gledano isti, neovisno o broju jajnih stanica.

Ima li broj dobivenih jajnih stanica utjecaja na njihovu kvalitetu?
Da. Što više je punktirano velikih folikula, to je veca mogucnost da se nadu zrele stanice.

Je li moguce programirati zrelost jajnih stanica za vrijeme stimulacije?
Samo vrlo neprecizno. Na pocetku stimulacije folikuli su svi u razlicitim stadijima razvoja i nije ih u toku stimulacije moguce sinkronizirati (pa tako ni jajne stanice koje se nalaze u folikulima).

Mogu li dobiveni oociti sadržavati kromosomske anomalije?
Da. Kod oocita postotak kromosomskih anomalija leži izmedu 25 i 30%. Nije poznato je li taj postotak nakon stimulacije veci nego kod spontane ovulacije. Vjerojatno nema bitne razlike. Moguce je da te anomalije ne utjecu na plodnost jajnih stanica.

Je li moguce transportirati tekucinu folikula na vece udaljenosti?
Da. Punkcijska tekucina može se s udaljenih mjesta transportrati do IVF laboratorija, a da pritom jajne stanice ne izgube na brojnosti ili kvaliteti.

Je li moguca primjena IVF-a i kod spontanog ciklusa ( bez stimulacije)?
Da, ako se spontana ovulacija odvija normalno.Izazove se samo prsnuce jajašca, kako bi se moglo planirati daljnje korake. Dobije se samo jedna jajna stanica, ali je ona vecinom zrela. Nedostatak: samo jedan embrij, ali s povecanom sposobnošcu za život.

Uzrokuje li stimulacija preuranjenu
menopauzu?
Ne. 1) jer bi folikuli koji zriju stimulacijom u svakom slučaju narasli do zrelosti ili postali žrtvom atrezije. Stimulacija sprecava samo to prirodno vracanje unatrag. Iz prisutnih folikula ne uzimaju se prekobrojne jajne stanice.
2)Cak i kad bi to bio slučaj, žena bi nakon 3. ili 4. IVF proizvela dodatnih 20-25 jajnih stanica koje bi se pridružile onim 400-500 jajnih stanica koje spontano sazrijevaju izmedu puberteta i menopauze. 3) Uzrok menopauze nije posustajanje produkcije folikula, vec disfunkcija jajnika, koja sprjecava genezu folikula.


Spermiji


Kako se dobija sperma?
Masturbacijom. Nakon uriniranja i pranja genitalija sjeme se pohranjuje u sterilnu posudu. Malo korištene metode: dobivanje sperme iz urina ( kad se sjeme izlije u mokracni mjehur, a uzroci: dijabetes ili uzetost), punkcija sjemenih kanala, biopsija testisa.

Može li se takva sperma odmah koristiti?
Ne. Mora se pripremiti i što je brže moguce konzervirati in vitro. Mora imati iste uvjete kao u ženskom genitalnom traktu. Centrifugiranjem se odvaja sjemena tekucina, a nakon nje slijedi selekcija spermija prema pokretljivosti i morfologiji (plodnosti). Trajanje tehničkih priprema: ca. 1 sat.

Mora li se sperma sakupiti kod kuce ili u laboratoriju?
Nacelno u laboratoriju, jer inače postoji opasnost neadekvatnog transporta ili infekcije. Vremenski razmak izmedu dobivanja sperme i njene pripreme ne bi trebao iznositi više od pola sata. U iznimnim slučajevima može se sperma dati i u blizini IVF laboratorija, ako je osiguran odgovarajuci transport.

Mora li se davanje sperme obavezno
odvijati u isto vrijeme kad i punkcija folikula?
Ne. Sperma se može dati prije punkcije i bez problema se nakon pripreme može 1-2 sata kultivirati do inseminacije. Isto tako se može dati i nakon punkcije, buduci da se jajne stanice mogu u kulturi čuvati 1-2 sata.

Mora li se prije IVF-a napraviti analiza sjemena (=spermiogram)?
Da. Ponekad čak i više njih, kako bi se ustanovilo je li potrebna IVF ili mikroinjekcija (ICSI). De fakto odlučujuca je samo kvaliteta sperme.

Možemo li spermije podijeliti na normalne i abnormalne?
Da. Gledano s vanjske strane to je moguce, ali ne i u pogledu na genetsku opremljenost spermija.

Može li se odrediti sposobnost oplodnje spermija?
Da, na osnovu više kriterija: koncentracije, pokretljivosti i morfologije. Što su manja koncentracija, pokretljivost i normalna morfologija, to je manja sposobnost za oplodnju. Ispod 1milijun/ml je mogucnost spontane trudnoce jednaka nuli.

Kako se ocituje sposobnost oplodnje spermija?
Sposobnost oplodnje je stupanj sposobnosti jednog spermija za sjedinjenje s jajnom stanicom. Nije ga moguce odmah prepoznati.

Ostaje li kvaliteta sperme cijeli život konstantna?
Ne. S vremenom se smanjuje ( od 30. godine)

Postoje li faktori koji utječu na kvalitetu sperme?
Da. Povišena temperatura, uzimanje lijekova, stres, nikotin, alkohol. Opcenito su ti utjecaji reverzibilni. Tretmani tumora drasticno smanjuju sposobnost oplodnje ili čak cine neplodnim. Ovi utjecaji mogu biti ireverzibilni.

Može li se prirodnom oplodnjom poboljšati kvaliteta sperme?
Rijetko. Samo kod infekcija i u nekim slučajevima kod hormonalnih smetnji.

Može li se kod umjetne oplodnje poboljšati kvaliteta sperme?
Ne. Moguce je samo mikroskopski napraviti selekciju najboljih spermija.

Utječe li produljena apstinencija na kvalitetu sperme?
Da. Kod prečestih ejakulacija smanjuje se broj spermija, a kod prerijetkih njihova pokretljivost. Idealna apstinencija: 3-5 dana.

Postoji li sperma koju je teško ili čak nemoguce pripremiti?
Da. Mali broj spermija, reducirana pokretljivost, veliki broj abnormnih oblika i sljepljivanje spermija veliki su izazov za androloški laboratorij.

Jesu li spermiji nositelji kromosomskih anomalija?
Da. Ca. 10% imaju kromosomske promjene, no spermiji s atipicnim oblicima nisu i nužno nositelji takvih poremecaja. Postotak anomalija raste s godinama i sa smanjivanjem kvalitete sperme. Kvaliteta sperme varira. Nasuprot jajnim stanicama njena se kvaliteta može ustanoviti još u pocetku. Kod IVF-a se ne poboljšava kvaliteta, vec se na osnovu morfoloških kriterija odabiru najpogodniji spermiji. Ako je kvaliteta sperme osrednja nije moguca IVF, vec se u tom slučaju daje mikroinjekcija (ICSI).

Oplodnja


Kako se odvija oplodnja?
U posudici s kulturom pomiješaju se 100 000 pokretnih spermija s jajnom stanicom. Vec prema kvaliteti spermija njihov broj se može povecati ( kod loše kvalitete) ili smanjiti (kod dobre kvalitete).

Kad se može znati je li se dogodila oplodnja?
Proces oplodnje traje ca. 10 sati. Prema tome ne radi se o jednom trenutku, vec o cijelom lancu staničnih procesa koji su medusobno ovisni. Teoretski bi se cijeli proces mogao promatrati pod mikroskopom. To se u praksi ne radi jer postoji opasnost oštecenja jajne stanice. Stoga se tek nakon otprilike 16-20 sati nakon spajanja provjerava je li došlo do oplodnje. Nakon iduca 24 sata pregledava se le li došlo do dijeljenja stanica.

Dogadaju li se kod IVF-a i neuspjesi?
Samo 60-70% jajnih stanica biva oplodeno.

Koji su razlozi neuspjeha?
Moguca su 3 razloga, pojedinačna ili u kombinaciji: kvaliteta jajnih stanica, kvaliteta sperme ili tehnički problemi.

Koja je uloga jajnih stanica kod neuspjele oplodnje?
Opcenito se može reci da je potpuno dozrela jajna stanica sposobna za oplodnju. Ona koja nije dozrela ima manje mogucnosti za započinjanje podjele stanica i njeno dovršenje. Potpuno nezrela jajna stanica ima male šanse. Prezrele ili stare jajne stanice nemaju izgleda za uspjeh ni kod prirodne ni kod umjetne oplodnje. Jajne stanice s atrezijom ne mogu se oploditi.

Koji utjecaj ima kvaliteta sperme?
Postotak oplodnje smanjuje se sa smanjenjem kvalitete sperme i iznosi 70% posto kod dobre kvalitete i smanjuje se do 0% kod loše kvalitete.

Koji su tehnički problemi odgovorni za neuspjeh?
1. Kad je ovojnica jajne stanice povrijedena (npr. kod nestrucne punkcije), 2. kod kultura kontaminiranih bakterijama, 3. neodgovarajuca okolina u inkubatoru (temperatura, koncentracija plina), 4. kod lošeg medija kulture.

Je li postotak oplodnje uvijek jednako visok ( 60-70%)?
Ne, to je srednja vrijednost. Od jednog do drugog pokušaja može jako varirati. Buduci da se gotovo uvijek koristi više jajnih stanica po pokušaju, u 80% slučajeva oplodena je barem jedna jajna stanica.

Ovisi li postotak uspješnosti oplodnje o individualnim faktorima?
On varira vec prema indikacijama: najviši je kod sterilnosti jajovoda (70%), kod endometrioze i neplodnosti nepoznatog uzroka iznosi 50% a kod muškog hipofertiliteta 25%.

Ovisi li postotak oplodnje o vrsti stimulacije?
Ne. Statistički gledano isti je kod različitih vrsta stimulacije.

Varira li postotak oplodnje ovisno o broju dobivenih jajnih stanica?
Ne, neovisan je o njihovom broju.

Postoji li veza izmedu postotka uspješnosti oplodnje i visini koncentracije estrogena ili broja velikih folikula?
Ne. Jednaka je pod uvjetom da koncentracija estrogena u plazmi iznosi najmanje 500pg/ml. Isto tako nije u korelaciji s brojem folikula.

Postoji li abnormalno oplodivanje?
Da. Ca. 10% jajnih stanica je patološki oplodeno. Pritom se uvijek radi o polispermijima. To znači da se više spermija poveže s jednom jajnom stanicom. Uzrok tome je greška kod dozrijevanja jajne stanice, jer u zreloj jajnoj stanici postoje mehanizmi koji spriječavaju fuziju s drugim spermijom. Rijetko se dogodi da se nasuprot jajne stanice nalazi preveliki broj spermija te se tako isključe kontrolni mehanizmi.

Može li se tim anomalijama stati na kraj?
Teoretski bi to bilo moguce, ali bi se moralo promatrati cijeli proces oplodnje kako bi se moglo intervenirati u pravom trenutku.

Što se dogada s abnormalnim embrijima?
Iz njih mogu nastati «normalni» embriji koji evoluiraju do odredenog stadija, ali u svim slučajevima kasnije dolazi do prestanka razvoja.

Je li broj anomalija kod IVF-a veci nego kod prirodne oplodnje?
Vjerojatno da, jer se stimulacijom proizvodi puno više nezrelih stanica nego kod spontane ovulacije. Vjerojatno je postotak abnormnih oplodnja kod IVF-a podcijenjen.


ivf.at

Kako zapravo funkcionira umjetna oplodnja? Postoji li dobna granica za tu terapiju? Kako taj postupak utječe na naš odnos? Odgovaramo na najvažnija pitanja o fertilizaciji in vitro.


Koliko dugo trebamo čekati da odemo liječniku?
To ovisi o starosti para. Krajnje je neuobičajeno da mlade žene (mlađe od 35 godina) ne zatrudne nakon što dvije godine nisu rabile kontracepciju, a ista je ta situacija normalna za četrdesetgodišnjakinju. Ipak, normalno je da parovi nakon otprilike godinu dana seksa bez kontracepcije naprave spermiogram da bi isključili mogućnost muškarčevih problema s plodnošću. Za obavljanje pripremnih pretraga još se ne mora ići u kliniku.


Kako točno funkcionira umjetna oplodnja?
Precizno uzevši, ono što se naziva umjetnom oplodnjom, zapravo nije umjetno. Fertilizacija in vitro (IVF) odvija se kao i prirodna oplodnja - samo što se događa u epruveti. Sperma i jajna stanica spajaju se baš kao u jajovodu. Umjetna oplodnja uključuje sljedeće korake:


•Pregled spermija: Testiraju se brojnost, pokretljivost, oblik i moguće infekcije muškarčevih spermija. Na takozvanom spermiogramu može se raspoznati je li muškarac plodan i u kojoj mjeri.
•Hormonalna stimulacija: Prvo se pomoću lijeka zaustavlja prirodna aktivnost jajnika. Potom dnevna doza hormona omogućuje paralelno sazrijevanje većeg broja jajnih stanica. Nakon otprilike dva tjedna one su, također hormonski uvjetovano, spremne za ovulaciju i time plodne.
•Punktiranje jajnih stanica: Liječnik ženi uzima pet do 15 jajnih stanica koje se stavljaju u hranjivu tekućinu.
•Oplodnja: Muškarčevi spermiji ciljano se pripremaju i u epruveti se spajaju s jajnim stanicama. Do tri zdrave "predjezgre", dakle oplođene jajne stanice koje se još nisu podijelile, smiju dalje sazrijevati.
•Prijenos embrija: Nakon dva do tri dana iz predjezgri nastaju embriji s osam stanica. Umeću se u maternicu putem jedne cijevi - oko 48 sati nakon punktiranja.
Može li se test spermija donijeti od kuće?
Ako Vam pođe za rukom da za 30 minuta spermu donesete u kliniku u prokuhanoj staklenoj ili plastičnoj posudi koju je moguće zatvoriti, može. Test spermija treba se nositi uz tijelo da bi zadržao tjelesnu temperaturu - tako spermiji ostaju pokretljivi.


Je li ova terapija jako neugodna za ženu?
Dugo je žena morala svakodnevno ići liječniku kako bi joj on od šestoga dana ciklusa ubrizgavao hormone. U međuvremenu su se pojavile jednokratne injekcije s unaprijed određenom dozom aktivnih supstanci koje si žena može sama dati. Homoni potiču jajnike da stvaraju više od jedne jajne stanice. Otprilike trećina žena osjeća se napuhnuto u fazi stimulacije. Mnoge se znoje brže i intenzivnije. Ali posve je rijedak slučaj da se mora prekinuti s hormonskom stimulacijom zato što je žena ne podnosi.

Prilikom uzimanja jajnih stanica mnogi liječnici savjetuju uzimanje sredstava za spavanje, lokalnu anesteziju ili potpunu narkozu (oko deset do 15 minuta) zato što se tada proces odvija s mnogo manje komplikacija.


Koliki su izgledi da umjetna oplodnja uspije?
Jajna stanica i spermij spajaju se u najpovoljnijem trenutku Prilično su veliki, uspoređuju li se s onima prilikom normalnog spolnog odnosa. Tijekom seksa bez zaštite mogućnost za trudnoću iznozi 15 do 20 posto po ciklusu. Umjetna oplodnja povećava mogućnost za deset posto.

Razlog tome jest precizan izbor pravog trenutka: jajna stanica i spermij spajaju se u najpovoljnijem trenutku. Doduše, majčina je dob od iznimne važnosti: dok 30-godišnjakinja ima još 34 posto šanse za uspješnu umjetnu oplodnju, taj postotak u slučaju 45-godišnjakinje iznosi tek 12 posto.

Kako piše British Medical Journal, čini se da akupunktura pozitivno utječe na fertilizaciju in vitro. Analizom različitih studija znanstvenici su izračunali da se stopa trudnoće povećala za 65 posto kod pacijentica koje su se odlučile za umjetnu oplodnju, a koje su se, neposredno prije i nakon umetanja oplođenih jajnih stanica, podvrgnule terapiji akupunkturom. Točna povezanost još nije objašnjena.

Znanstvenici pretpostavljaju da je riječ ili o taloženju neurotransmitera koji utječu na ženin ciklus i plodnost, o utjecaju na maternicu ili pak o povećanoj proizvodnji opioida koji nastaju u tijelu žene i smanjuju tjelesne reakcije na stres prilikom umjetne oplodnje.


Zašto se nakon umjetne oplodnje često rađa natprosječno mnogo blizanaca?
Da bi se šanse za uspjehom umjetne oplodnje povećale, u maternicu se smiju vratiti najviše tri embrija - i oni se svi dalje mogu razvijati prirodnim putem. Ženama mlađima od 38 godina liječnici danas u pravilu vraćaju najviše dvije jajne stanice. Stoga gotovo svaki drugi par blizanaca u Njemačkoj dolazi na svijet kao posljedica liječenja neplodnosti. Logično je da su ti blizanci dvojajčani.


Je li prilikom umjetne oplodnje veći rizik od hendikepa?
Iza ovog pitanja krije se konkretna bojazan: prilikom intracitoplazmatske mikroinjekcije (ICSI) jajna stanica nema mogućnost odabrati prikladan spermij. To znači sljedeće: i spermiji koji prirodnim putem nikada ne bi došli u jajnu stanicu sada dobivaju priliku. Dosad se ipak mogao dokazati blago povećani rizik. Rijetko je krivac za to vrsta oplodnje, prije bi to bili problemi s plodnosti roditelja. Oni se naime mogu dati u naslijeđe tijekom terapije.


Što se događa ako je muškarac neplodan?
Inseminacija, dakle unošenje prerađenog ejakulata izravno u maternicu sa sjemenom davatelja (heterološka inseminacija) u Hrvatskoj je dopuštena - za razliku od donacije jajnih stanica. Prilikom donacije sperme strogo se testiraju kvaliteta, količina i prikladnost za zamrzavanje. Odbijaju se kandidati s negativnim nasljednim predispozicijama - kao što su česti infarkti ili oboljenja od raka unutar obitelji. U pravilu tek deset posto kandidata ispunjava sve uvjete.


Što je biopsija polarnog tijela?
Postupak tijekom kojeg se prije umetanja oplođenih jajnih stanica u maternicu dio majčinih kromosoma testira na moguće genetske anomalije. Ne testiraju se svi, već se testira samo pet do šest kromosoma koji su odgovorni primjerice za trisomiju 21 (Downov sindrom) i druge nepravilne razdiobe kromosoma.


Pod mikroskopom je samo ženin nasljedni materijal
Biopsija polarnog tijela u Njemačkoj je dopuštena zato što zahvat u nutrinu jajne stanice pomoću lasera slijedi nakon ulaska spermija, ali ipak prije spajanja dviju staničnih jezgri. Dijeli li se jajna stanica prije spajanja po prvi put, svi kromosomi jedne stanice dolaze u takozvano polarno tijelo. Ono za trudnoću više nije potrebno, u idealnom slučaju pak sadrži savršenu kopiju svih kromosoma koji ostaju u jajnoj stanici.

Nedostatak ovog postupka: može se testirati tek pet do šest kromosoma, a čovjek ih ima 23! I pod mikroskopom je samo ženin nasljedni materijal, muškarčeve anomalije na genima ne uzimaju se u obzir. Ni pogreške pri diobi stanica, koje često nastaju tek nakon spajanja jezgri, ne uzimaju se u obzir. Tomu treba dodati da se treba računati s troškovima između 800 i 3000 eura, ovisno o broju pregledanih jajnih stanica.


Postoji li dobna granica za umjetnu oplodnju?
Žene starije od 40 godina trebale bi imati realna očekivanja od terapije. Jer s umjetnom oplodnjom ili bez nje, što je žena starija, to su manje šanse da zatrudni. S godinama se smanjuje broj jajnih stanica, sve su češći ciklusi bez ovulacije. Uz to je i znatno povećana mogućnost da dođe do spontanog pobačaja.


Je li među parovima koji ne mogu imati djecu na prirodan način veća stopa rastave braka?
Jedno je sigurno: ne poduzimati ništa da žena zatrudni, umara. Razdvajaju li ova iskustva parove ili ih prije zbližavaju, stručnjaci ne mogu jednoznačno reći. Novija studija sveučilišta u Jeni i Freiburgu, u kojoj su ispitani parovi između 43 i 65 godina koji ne mogu imati djecu ne zato što to tako žele, ipak je ohrabrujuća: Ti su parovi bili jednako sretni i pristupačni kao slični parovi s djecom.

Izvor: [You must be registered and logged in to see this link.]

Visoke doze hormonskih lijekova mogu oštetiti jajne stanice


Objavljeno: 10.08.2011.
tekst: Pošalji Isprintaj
Visoke doze lijekova koji se koriste za stimulaciju jajnika starijih žena koje su podvrgnute postupcima medicinske oplodnje mogu biti uzrok kromosomskih poremećaja u njihovim jajnim stanicama, što može dovesti do neuspjelih trudnoća, a potencijalno i rađanja djeca s Downovim sindromom.

Hormonski lijekovi se u IVF-u rabe za stimulaciju jajnika da proizvode dodatne jajne stanice, što povećava šansu da će neke od njih biti uspješno oplođene i implantirane u maternicu. Jedna od najvećih opasnosti IVF-a jest hiperstimulacija, što ženu može učiniti vrlo bolesnom.

Do 35. godine koristi se blaga stimulacija. No, za žene starije od 35 godina, kada jajnici prirodno proizvode manje jajnih stanica, uobičajeno se koriste veće doze hormona. Britanski tim je proveo istraživanje koje je prezentirano na godišnjoj konferenciji Europskog društva za humanu reprodukciju i embriologiju (ESHRE) u Stockholmu, a koje pokazuje da tako nastale jajne stanice imaju veći udio kromosomskih poremećaja nego što bi se očekivalo kod neliječenih žena iste dobne skupine.

Embriji stvoreni iz jajnih stanica s kromosomskim poremećajima obično ne završe uspješnom trudnoćom i porodom. Najčešće ne dođe do implantacije u maternicu ili vrlo rano dođe do spontanog pobačaja. No, prije se obično mislilo kako je slabija uspješnost IVF-a kod starijih žena rezultat manje vijabilnosti njihovih jajnih stanica, za koja se pretpostavljalo da češće imaju kromosomske poremećaje od jajnih stanica mlađih žena.

"Ono što ovaj rad pokazuje jest da ima mnogo kromosomskih poremećaja koja nisu specifično vezana za dob", kaže Stuart Lavery, ginekolog i ravnatelj IVF klinike u Bolnici Hammersmith u Londonu. To je izazvalo zabrinutost da bi liječenje moglo biti odgovorno za poremećaje na način koji dopušta razvoj onih jajnih stanica "koje bi priroda isključila". To bi moglo uključivati - ako trudnoća dođe do kraja - rođenje djeteta s Downovim sindromom, što je posljedica kromosomskog poremećaja.

Istraživanje koje je proveo prof. Alan Handyside, direktor London Bridge Centra za plodnost, ginekologiju i genetiku, zajedno s kolegama iz osam zemalja, je utvrdilo da postoji prekomjeran broj poremećaja, no bit će potreban daljnji rad kako bi saznali uzroke. Otkriće koje je proizašlo iz istraživanja jest da su provodili novi način probira malih stanica koje su nusproizvod razvoja jajnih stanica - polarnih tjelešaca, da se vidi je li to pouzdana metoda probira za kromosomske poremećaje.

Tony Rutherford, predsjednik Britanskog društva za plodnost (BFS) i počasni viši predavač na Sveučilištu u Leedsu, kaže da otkriće "podebljava" činjenicu poznatu otprije - snažno pobuđivanje jajnika visokim dozama lijekova proizvodi više jajnih stanica, ali ne i više embrija. "Konačni ishod jest da je broj normalnih embrija isti bez obzira stimulirate li na konvencionalan način kao što radimo već 25 godina [s višim dozama hormona] ili to činite na mnogo blaži način."

Lavery kaže da je tamo gdje stimulacija nije proizvela mnogo jajnih stanica, "zajednički odgovor dati više [hormonskih lijekova]. No, ovaj rad sugerira da to nije nužno dobra stvar."

Handyside kaže da bi znanstvenici trebali pratiti uzorak poremećaja kod različitih režima stimulacije, uključujući blagu stimulaciju i prirodni ciklus IVF-a, gdje se uzme samo jedna jajna stanica koja se potom oplodi i vrati u ženu. "Rezultati takvih istraživanja trebali bi nam otkriti bolje kliničke strategije kako bi se smanjila učestalost kromosomskih grješaka u starijih žena koje se podvrgavaju IVF-u," rekao je.

Izvornik: guardian.co.uk
Preveo: Tihomir Ježinac, dr.med.



HKLD

Britanska studija o optimalnim izgledima za uspjeh IVF-a


Objavljeno: 11.05.2011.
tekst: Pošalji Isprintaj
Najnovija studija britanskih znanstvenika provedena na više od 400,000 ciklusa IVF-a (in vitro oplodnja) utvrdila je da bi liječnici trebali izvaditi oko 15 jajnih stanica iz ženinih jajnika tijekom jednog ciklusa kako bi postigli najbolje izglede za uspjeh odnosno začeće i porod.

Studija objavljena u stručnom časopisu Human Reproduction Journal pokazala je veliku povezanost između stope poroda i broja jajnih stanica izvađenih u jednom ciklusu IVF-a.

Stopa poroda rasla je s porastom broja jajnih stanica do 15, navode znanstvenici, dok je na razini od 15 do 20 jajnih stanica stagnirala, a iznad 20 je padala.

Arri Coomarasamy sa Sveučilišta u Birminghamu, voditelj znanstvenog tima, smatra da studija pokazuje kako vađenje oko 15 jajnih stanica po ciklusu maksimalno povećava izglede za porod žive bebe, a istodobno minimalizira rizik hiperstimulacije jajnika.

Neplodnost je problem koji globalno pogađa jedan od sedam parova, kažu znanstvenici.

Coomarasamyev tim analizirao je podatke Britanskog centra za humanu reprodukciju i embriologiju na 400,135 ciklusa IVF-a provedenih u Velikoj Britaniji od travnja 1991. do lipnja 2008. Budući da se stopa poroda u tom periodu poboljšala, znanstvenici su koristili podatke od 2006. do 2007. kako bi stvorili prognostički model.

Koristeći model, matematički su prikazali graf, nazvan nomogram, koji odražava vezu između ženine dobi, broja izvađenih jajnih stanica i prognosticirane stope poroda živih beba.

Coomarasamy je rekao da liječnici i pacijenti sad mogu koristiti nomogram u kombinaciji s testiranjem Anti-Muellerova hormona (AMH) i mjerenjem broj antralnih folikula (AFC) kod određivanja razine stimulacije jajnika, potrebne da bi se postigao optimalan broj jajnih stanica.

"Ako kliničari koriste AMH ili AFC za procjenu količine proizvedenih jajnih stanica, mogu koristiti i naš nomogram za preračunavanje procijenjenog broja jajnih stanica u prognosticiranu stopu porođaja živih beba, čime će upotpuniti prognostički lanac za procjenu izgleda onog što oni i žene žele: poroda žive bebe", kaže Coomarasamy.





Hina

Transfer smrznutih embrija rezultira rađanjem veće i teže djece


Objavljeno: 18.07.2011.
tekst: Pošalji Isprintaj
Istraživanja pokazuju da IVF-djeca rođena nakon transfera smrznutih embrija imaju veću vjerojatnost da budu i teža i veća. U usporedbi sa "svježim embrijima", djeca rođena iz smrznutih embrija imaju 1.6 puta veću vjerojatnost da se rode krupnija.

Francuski znanstvenici su ispitivali djecu rođenu iz smrznutih embrija te ih usporedili sa skupinom djece rođene nakon transfera svježih embrija, u pogledu načina poroda, stope prijevremenih poroda, prosječnih dimenzija, niske porođajne težine i stope perinatalne smrtnosti.

Istraživači su otkrili da su prosječna težina, visina i opseg glave u 'krio'-beba veće od onih 'svježih' beba. 9.2% krio beba bile su "male za gestacijsku dob", u usporedbi s 14.8% 'svježih' IVF beba i 11.3% prirodno začetih beba.

"Nije se činilo kako transfer smrznutih embrija može negativno utjecati na neonatalni ishod", kaže dr. Sylvie Epelboin iz Bichat-Claude Bernard bolnice u Parizu. "Nismo sigurni zašto su krio bebe teže i veće, ali mislimo kako bi to moglo biti povezano s hormonskom hiperstimulacijom tijekom svježih ciklusa."

Djeca visoke porođajne težine češće se rađaju carskim rezom i opsteričkim intervencijama, što može rezultirati komplikacijama i za dijete i majku. Ona također mogu uzrokovati značajne komplikacije pri porodu, kao što su pucanje i gubitak krvi.

Izvornik: sciencedaily.com
Preveo: Slaven Falamić, mr.pharm.

Pretile žene ne mogu na IVF


Objavljeno: 30.09.2011.
tekst: Pošalji Isprintaj
Pretile žene trebaju smršavjeti prije nego zatraže IVF, kažu stručnjaci koji ovaj tjedan raspravljaju o tome hoće li takve žene imati mogućnost odlaska na postupke oplodnje. Kanadsko društvo za oplodnju i andrologiju (CFAS), koje preporučuje standarde za liječnike koji se bave IVF-om, bit će domaćin rasprave koja se ovaj vikend održava u Torontu o tome treba li ženi s određenim indeksom tjelesne mase (BMI) zabraniti in vitro oplodnju.

Liječnici kažu da postoji povećan rizik za zdravlje žene koja pokušava zatrudnjeti ako ima BMI > 35 te da spuštanje tjelesne težine pomaže u smanjivanju komplikacija.

"Žene koje su pretile, imaju veći rizik od spontanog pobačaja, nižu stopa začeća, gestacijski dijabetes, čitav niz komplikacija. Ako zahtijevaju carski rez, njega je puno teže napraviti pretiloj pacijentici", kaže dr. Al Yuzpe, koji će biti moderator rasprave.

U British Columbiji, gdje dr. Yuzpe radi, liječnici izvan bolnica ne smiju izvoditi prikupljanje jajnih stanica kod žena čiji je BMI viši od 38. Postoji i protuargument da je uskraćivanje IVF-a pretilim ženama diskriminacija, no stručnjak za pretilos dr. Arya Sharma sa Sveučilišta Alberta kaže da 'nije diskriminacija ako su zdravstveni rizici stvarni'.

"Postoji povećan rizik od nastanka prirođenih oštećenja kod djeca i to je dobro proučeno - korelacija između pretilosti i plodnosti", kaže dr. Sharma. "Liječenje pretilosti je izvodljivo s pravim resursima. Trenutno, mi radimo loš posao po pitanju liječenja pretilosti u našem zdravstvenom sustavu", kaže on.

Zabranu pretilim ženama od dobivanja IVF tretmana preporučilo je Britansko društvo za plodnost, kao i liječničke udruge u Novom Zelandu i Švedskoj.

Izvornik: vancouversun.com
Preveo: Tihomir Ježinac, dr.med.


HKLD

Donirane jajne stanice i preeklampsija


Objavljeno: 28.11.2010.
tekst: Pošalji Isprintaj
Žene koje koriste donirane jajne stanice prilikom in vitro fertilizacije (IVF) imaju veći rizik za razvoj preeklampsije u odnosu na žene uključene u tradicionalni IVF postupak, pokazala je studija provedena u SAD.

Znanstvenici iz Women and Infants Hospital dodaju kako je začeće uz pomoć IVF-a već poznat čimbenik koji pridonosi izgledima za preeklampsiju, te da je korištenje doniranih jajnih stanica još jedan dodatni faktor rizika. Novi su podaci dobiveni od 77 žena koje su za IVF koristile donirane jajne stanice te 81 ispitanice koje su za IVF koristile vlastite jajne stanice. U prvoj skupini se preeklampsija javila kod 17% trudnica, a u drugoj skupini kod 5% ispitanica, piše časopis Obstetrics & Gynecology. Uz to, preeklampsija je bila češća kod žena koje su zatrudnjele nakon odmrzavanja embrija. Ranije su studije pokazale kako je preeklampsija češća kod žena koje zatrudne uz pomoć doniranih spermija ili nakon odnosa s novim partnerom, što ukazuje na moguću ulogu imunološkog sustava trudnica.


Reuters