DARIVANJE ORGANA

Presađivanje ili transplantacija organa danas je širom svijeta prihvaćena i uspješna metoda liječenja bolesnika kod kojih je došlo do nepovratnog zatajenja funkcije organa, a za neke organe kao jetra, srce i pluća to je ujedno i jedina metoda liječenja. Uspješno presađivanje, i kada nije od vitalnog značaja, doprinosi poboljšanju kvalitete života primatelja. Presađivanje organa stoga zahtijeva široku podršku i obaviještenost javnosti o važnosti darivanja organa nakon smrti u svrhu liječenja.


Potreba za presađivanjem tkiva i stanica naglo raste te je sve veći broj bolesnika kojima je zahvaljujući presađivanju tkiva i stanica omogućena najveća terapijska dobrobit.

Na žalost, broj osoba koje čekaju na presađivanje daleko je veći od broja organa ili tkiva raspoloživih za presađivanje. Na presađivanje organa i tkiva u Hrvatskoj čeka oko 700 osoba.

Darivanje organa - zakonska regulativa
Uz Austriju, Španjolsku, Luxemburg, Finsku, Poljsku, Portugal, Belgiju, Francusku, Mađarsku, Norvešku i mnoge druge svjetske zemlje Hrvatska ima zakon tzv. pretpostavljenog pristanka što znači da su svi građani Republike Hrvatske mogući davatelji ukoliko se za života nisu tome protivili.
(Zakon o uzimanju i presađivanju dijelova tijela u svrhu liječenja NN 177/04).

Osobe koje ne žele darovati organe i tkiva trebaju popuniti Izjavu o nedarivanju kod izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite. Izjave o nedarivanju upisuju se u registar nedarivatelja pri ministarsvu.


Darivanje organa u praksi
Bez obzira na pozitivne zakonske propise koji omogućuju darivanje organa, ukoliko se obitelj umrle osobe izričito protivi darivanju organa, njihova želja se poštuje. Obitelj u većini slučajeva nije upoznata sa stavom umrlog člana obitelji o darivanju organa poslije smrti te se godišnje gubi oko 30% mogućih darivatelja zbog nepristanka obitelji na eksplantaciju, iako umrla osoba nije izrazila protivljenje darivanju organa.

Obitelj koja je upoznata s pozitivnim stavom preminule osobe o darivanju dijelova tijela nakon smrti, uglavnom poštuje želju umrlog i ne protivi se eksplantaciji.

Građani bi trebali donijeti odluku vezano uz darivanje organa poslije smrti te o svom stavu informirati svoje bližnje.


Organi i tkiva koji se mogu uzeti za presađivanje
Za presađivanje se mogu uzeti solidni organi: bubrezi, jetra, srce, pluća, gušterača i tanko crijevo, zatim tkiva: rožnice, kosti, hrskavica, tetive, koža, srčane zalisci i krvne žile te krvotvorne matične stanice.

Kome se organi presađuju?
Organi i tkiva presađuju se vodeći računa o njihovoj jednakoj dostupnosti osobama (primateljima) s Nacionalne liste čekanja u skladu s transparentnim, objektivnim i općeprihvaćenim medicinskim kriterijima (imunogenetski i klinički kriteriji). Pravila dodjele organa i tkiva drukčija su za svaki organ i tkivo. Prije presađivanja odgovarajućem primatelju pojedina tkiva mogu se pohraniti u banku tkiva.

Tko može biti potencijalni darivatelj organa ili tkiva?
Mogućim darivateljem organa/tkiva smatra se svaka preminula osoba koja se za života tome nije izričito protivila. Iako Zakon o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja ne propisuje obavezu traženja dozvole za eksplantaciju organa od obitelji umrle osobe, u Hrvatskoj se kao i u većini europskih zemalja koje imaju zakon pretpostavljenog pristanka poput našeg, ako se obitelj protivi darivajnu organa, stav obitelji preminule osobe poštuje. Negativan stav obitelji prema darivanju organa najčešće je posljedica nedovoljne informiranosti te nepoznavanje stava umrle osobe o darivaju organa nakon smrti u svrhu liječenja. Upravo stoga nužno je da svaki pojedinac sa svojim stavom o darivanju organa upozna svoje bližnje te svog liječnika primarne zdravstvene zaštite.

Donorska kartica također je od izuzetne važnosti kao iskaz pozitivnog stava pojedinca o darivanju organa te ukoliko je preminula osoba posjedovala donorsku karticu obitelj uglavnom poštuje stav umrle osobe i ne protivi se eksplantaciji. Donorsku karticu možete zatražiti kod Vašeg liječnika primarne zdravstvene zaštite.

Kada netko postaje mogući darivatelj organa ili tkiva?
Mogući darivatelj organa postaje osoba bilo koje dobi koja umre u bolnici u Jedinici intenzivnog liječenja, a kod koje je dokazano nepovratno oštećenje mozga tj. potpuni i konačni prestanak moždane cirkulacije (moždana smrt). Darivatelj tkiva može biti osoba kod koje je utvrđen potpuni i konačni prestanak moždane cirkulacije ili potpuni prestanak rada srca. Organi se ne smiju uzeti od preminule osobe ako smrt mozga nije potvrđena i dokumentirana na način propisan zakonom. Smrt mozga utvrđuje u dva uzastopna klinička pregleda tročlano Povjerenstvo te to potvrđuje jednom od zakonom predviđenih instrumentalnih pretraga. Liječnici koji utvrđuju smrt mozga ne sudjeluju u uzimanju i presađivanju organa.

Organizacija transplantacijskog sustava

• Javnost - mogući darivatelji ili primatelji dijelova ljudskog tijela
• Donorski centri - opće bolnice i kliničke ustanove
• Transplantacijski centri - zdravstvene ustanove u kojima se obavlja presađivanje:

KBC Zagreb: srce, jetra, bubrezi
KB Merkur: jetra, gušterača, bubrezi, tanko crijevo
KBC Rijeka: jetra, bubrezi
KB Dubrava: srce
KB Osijek: bubrezi

• Nacionalna koordinacija pri ministarstvu - međunarodna suradnja i razmjena organa

Lista čekanja
Od sredine 2007. lista čekanja za Hrvatsku kao i za sve druge zemlje članice Eurotransplanta vodi se u elektroničkom obliku pri koordinacijskom uredu u Liedenu u Nizozemskoj.

Etički i religijski aspekt darivanja organa/tkiva
Odluka o darivaju dijelova tijela poslije smrti odluka je velike etičke vrijednosti, plemeniti čin i izraz solidarnosti i ljubavi prema bližnjemu. Gotovo sve religije u darivanju organa vide čin ljubavi i plemenitosti.
«Sve što može poslužiti živomu grijeh je pokopati», Ivan Pavao II

Za uzete dijelove ljudskoga tijela zabranjeno je davati, odnosno primati bilo kakvu novčanu naknadu te ostvarivati drugu materijalnu korist.

Gdje možete dobiti više informacija
Dodatne i informacije o transplantaciji organa i tkiva i o donorskoj kartici, možete dobiti od Vašeg liječnika primarne zdravstvene zaštite, liječnika transplantacijskih ambulanti, na web stranici Hrvatske donorske mreže, web stranicama ili na besplatan bijeli telefon Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi : 0800 200 063





23. svibnja 2008. Autori:
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Mirela Bušić, dr. med, Nacionalni koordinator za transplantaciju organa



Objavila: Tatjana Nemeth Blažić, dr. med.