POSTPOROĐAJNA DEPRESIJA

Poslijeporođajna depresija
Poslijeporođajna depresija je niz emocionalnih promjena i promjena u ponašanju majke koje se mogu javiti nakon poroda, a pripisuju se mnogim biokemijskim i psihološkim promjenama povezanim s rađanjem djeteta. U literaturi se ovaj poremećaj može naći i pod nazivima "postnatalna" ili "postpartalna" depresija.

Točan uzrok poslijeporođajne depresije još uvijek nije potpuno poznat. Prema nekim istraživanjima, uzrok poslijeporođajne depresije treba tražiti u naglom padu razine hormona u tijelu majke nakon poroda. Tijekom trudnoće, razina estrogena i progesterona je i deseterostruko veća od normalne, a zatim u roku od tri dana nakon poroda razina tih hormona, kao i endorfina, kortizola i prolaktina pada na razinu prije trudnoće.
Uz navedene biokemijske promjene u tijelu majke, događaju se i psihološke promjene koje još više povećavaju vjerojatnost pojave poslijeporođajne depresije. Iscrpljenost nakon poroda, stres i nedostatak sna u prvim tjednima života novorođenčeta također mogu biti čimbenici koji mogu utjecati na pojavu ovog poremećaja. Najveći rizik od pojave poslijeporođajne depresije postoji kod majki koje su u prošlosti već imale problema s depresijom ili osjećajima tjeskobe, kao i kod onih kod kojih je zabilježena poslijeporođajna depresija u nekoj od prethodnih trudnoća.



Vrste poslijeporođajne depresije

Prema intenzitetu simptoma poslijeporođajne depresije, vremenu trajanja istih te opasnosti po zdravlje majke i djeteta, poslijeporođajnu depresiju možemo podijeliti u tri glavne skupine: poslijeporođajnu tugu ili "baby blues", poslijeporođajnu depresiju te poslijeporođajnu psihozu.



Poslijeporođajna tuga ili "baby blues"

Ovo je blagi oblik poslijeporođajne depresije i ne predstavlja ozbiljnu opasnost. Istraživanja pokazuju da se javlja kod gotovo 80% majki. Pojavljuje se u prvom tjednu nakon poroda i manifestira se osjećajem tuge, tjeskobe, čestim plačem bez nekog vidljivog razloga te problemima u spavanju. Simptomi uglavnom nestaju nakon nekoliko dana i bez medicinskog liječenja. Majkama se u ovom periodu može pomoći emocionalnom podrškom, prikladnom pomoći oko novorođenog djeteta i ostalih kućnih poslova.



Poslijeporođajna depresija

Ukoliko simptomi tuge i tjeskobe potraju i dulje od dva tjedna nakon poroda, potrebno je posjetiti liječnika jer postoji opasnost da se razvila poslijeporođajna depresija. Simptomi poslijeporođajne depresije mogu se javiti odmah nakon trudnoće, ali i do nekoliko mjeseci nakon poroda. Ovo je daleko ozbiljniji problem od poslijeporođajne tuge i zahvaća otprilike 10-15% majki. Najčešći simptomi su česte promjene ponašanja, često plakanje, razdražljivost, umor, kao i osjećaji krivnje, tjeskobe i nemogućnosti brige za sebe i za dijete. Liječenje psihoterapijom i antidepresivima često je vrlo uspješno.



Poslijeporođajna psihoza

Ovo je najteži i najozbiljniji oblik poslijeporođajnog stanja i zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Ovaj oblik je relativno rijedak i pojavljuje se kod jedne od 500 majki nakon poroda. Simptomi uključuju izraženu nervozu i razdražljivost, zbunjenost, nesanicu, paranoju, haluciniranje, hiperaktivnost, ubrzani govor te maniju, a javljaju se uglavnom ubrzo nakon poroda, vrlo su intenzivni te mogu trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Hitna medicinska pomoć potrebna je jer postoji velika opasnost od samoubojstva ili nanošenja ozljeda djetetu. Potrebno je bolničko liječenje majke i terapija lijekovima.



Simptomi poslijeporođajne depresije

Od velikog broja simptoma poslijeporođajne depresije vrijedi spomenuti sljedeće:


izrazite promjene u raspoloženju, od vrlo dobrog raspoloženja do velike tuge
pretjerano spavanje ili nesanica (nevezana uz djetetove potrebe)
promjene u apetitu
kronično iscrpljivanje ili hiperaktivnost
osjećaj nemogućnosti suočavanja sa svakodnevnim problemima
razdražljivost
negativne misli
teškoće u pamćenju i koncentraciji
gubitak samopouzdanja
osjećaji krivnje, nemoći
osamljenost
plakanje bez razloga
strah od kontakata s drugim ljudima
osjećaj nepostojanja ljubavi prema djetetu ili obitelji
tjeskoba i napadi panike
tuga i pretjerani plač
gubitak interesa za hobije i druge svakodnevne aktivnosti




Kako liječiti poslijeporođajnu depresiju?

Moguće je da simptomi poslijeporođajne depresije nestanu i bez liječničke pomoći unutar tri mjeseca nakon poroda. Međutim, kako je već spomenuto, ukoliko simptomi poslijeporođajne tuge potraju dulje od dva tjedna ili pak počnu utjecati na normalan svakodnevni život, potrebno je obvezno potražiti liječničku pomoć i to po mogućnosti odmah nakon pojave simptoma.

Jedan od prvih koraka u liječenju poslijeporođajne depresije je uzimanje antidepresiva. Ukoliko majka doji, potrebno se posavjetovati s liječnikom o načinu uzimanja i izboru vrste antidepresiva, jer antidepresivi preko majčinog mlijeka dospijevaju i do novorođenčeta. Kod nekih antidepresiva radi se o vrlo malim količinama, pa se smatra da od njih ima više koristi nego štete, no postoje i oni koji mogu ozbiljnije kontaminirati majčino mlijeko i naškoditi djetetu.

U kombinaciji s antidepresivima, preporučuje se i liječenje psihoterapijom. Liječnik može majku uputiti kvalificiranom psihologu ili psihijatru, koji će joj dati emocionalnu podršku kao i pomoć u razumijevanju njenih osjećaja. Kod poslijeporođajne depresije osobito je korisna kognitivna psihoterapija. Ta se psihoterapija temelji na pretpostavci da način na koji pojedinac strukturira i objašnjava svoja iskustva određuje njegovo raspoloženje i ponašanje. Cilj te terapije je promijeniti negativne načine mišljenja i osjećanja majki te ih naučiti da razmišljaju pozitivno i konstruktivno.



Može li se spriječiti pojava poslijeporođajne depresije?

Budući da istraživanja pokazuju kako je poslijeporođajna depresija usko vezana s promjenama u razini hormona nakon poroda, prevencija ili sprečavanje pojave poslijeporođajne depresije vjerojatno nije moguće. Međutim, to ne znači da ne postoje pristupi koji mogu pomoći u obrani od tog poremećaja. Preporučljivo je naučiti što se više može o biokemijskim i psihološkim promjenama koje mogu nastupiti tijekom trudnoće, poroda i roditeljstva. Takve spoznaje može uvelike pomoći u razvijanju realnih očekivanja za majku i za dijete. Ukoliko je moguće, majka bi trebala pohađati tečaj o porodu i razgovarati s ostalim trudnicama i majkama o njihovim iskustvima.



Kako si majka sama može pomoći, a kako može pomoći obitelj?

Uz medicinsku pomoć, svaka majka za vrijeme liječenja može na razne načine pomoći i sama sebi. Evo nekoliko savjeta upućenih majkama:



odvojite vremena za svakodnevni izlazak iz kuće
dopustite članovima obitelji da Vam pruže emocionalnu podršku, kao i svaku drugu vrstu pomoći
ne pokušavajte sve napraviti sami
svakodnevno vježbajte
uzimajte vitamin B6
ne zaboravite da neki bolovi (npr. glavobolje) ne moraju biti znak neke ozbiljne bolesti (npr. tumora)
izbjegavajte stroge dijete jer hipoglikemija (niska razina šećera u krvi) može imati loš utjecaj na Vas
ne zabrinjavajte se manje važnim stvarima koje ne moraju biti završene istog trenutka
često drijemajte kako biste odmorili organizam
pokušajte ostati uključeni u aktivnosti koje ste prakticirali i prije poroda


Ukoliko postoji sumnja u pojavu poslijeporođajne depresije, od velike pomoći mogu biti i članovi obitelji, te u slučaju pojave simptoma i znakova trebaju pravovremeno izvijestiti liječnika. Izuzetno je važno zatražiti liječničku pomoć ukoliko majka ima halucinacije i priviđenja koja uključuju dijete te ukoliko razmišlja o nanošenju ozljeda sebi ili svom djetetu.

Nadalje, članovi obitelji trebaju imati na umu da je takva vrsta depresije privremena i da to nije znak slabosti. Obitelj bi trebala majci pomoći u kupovini, čuvanju djeteta i održavanju kućanstva. Ponekad će majka željeti samoću, ali je bitno da joj članovi obitelji i prijatelji dadu na znanje "da su tu".

pliva.hr

Postporođajna depresija
Majčinstvo je predivno iskustvo i najljepši osjećaj na svijetu, vjerujem da to nitko ne može i neće osporiti. Uvijek ga povezujemo s lijepim i ugodnim pojmovima, asocira na toplinu i ljubav no ono definitivno ima i drugu stranu priče, onu o kojoj se rijetko govori.

Tijelo svake žene u trudnoći i nakon poroda prolazi kroz ogromne fizičke i psihičke promjene koje često nemaju veze s ugodnim i lijepim iskustvima. Jedna od najtežih i najgorih «posljedica» trudnoće jest postporođajna depresija. O njoj se uglavnom ne priča, neće vam je spomenuti tokom trudnoće, ni na porodu a najčešće ni nakon poroda, kada se u pravilu javlja. Prosurfali smo internetom u potrazi za informacijama i sakupili neka od iskustava koje su žene podijelile sa nama sa željom na sastavimo tekst koji će vam makar malo približiti pojam PPD i otkriti da ona, iako nažalost jedna od najtežih trauma nije rijetkost i nije nešto što se dešava nekom drugom.

Istinite priče:
1. «Iako sam imala nepunih 20 godina trudnoća me nije zatekla, bila je očekivana, željena i planirana. Porod je prošao u redu, konačno sam zagrlila svoju toliko željenu bebu i jedva čekala sekundu kada ću napustiti bolnicu i moći u miru, u toplini svog doma uživati s obitelji. No ono što me čekalo na povratku iz bolnice u toj toplini doma nitko mi nije spomenuo. U jednom trenu sam ležala na krevetu promatrajući svoju divnu bebu, najsretnija na svijetu zbog činjenice da sam mama a u drugom trenu sam histerično vrištala od bijesa, tuge i nemoći. Ni dan danas ne znam objasniti razloge zbog kojih sam se u tim momentima osjećala tako tužno, bespomoćno, nevoljeno i apatično.

Pomoć u obliku mame i svekrve sam imala samo prvih tjedan dana no srećom, muž je sa mnom bio puna dva tjedna. Srećom, jer da sam kojim slučajem bila sama, vjerojatno danas ne bih bila tu gdje jesam. Kroz maglu se sjećam te večeri, bebinog vrištanja, mog straha i frustracije jer mu nisam znala pomoći i osjećaja kojeg sam osjetila prvi put u životu a koji je bio tako ružan i tako nezamisliv, posebno kada ga se sjetim s ovolikim odmakom. Držala sam svoje malo uplakano djetešce na rukama i željela ga baciti o zid, riješiti ga se, željela sam da nestane, da me ostavi na miru, da prestane vrištati i da se sve vrati na staro, da sam opet ona normalna žena bez bolova, šavova, strija, umora....

Osjećala sam neopisivu potrebu nauditi svom djetetu no umjesto toga, kao zvijer usred borba koja najednom ugleda novi plijen, sinula mi je nova ideja, ostavila sam ga na krevetiću, izašla na balkon i čvrsto odlučila skočiti sa ograde kako bih nam svima prikratila muke. Možda i bih, da nije bilo muža koji me vratio nazad u kuću, koji me grlio i tješio satima i danima nakon toga i koji je pazio na mene kao nitko do tad. Moja PPD je srećom prošla lako kako je i došla, jedan dan kao da se sve posložilo, sjelo na svoje mjesto, shvatila sam da ne moram sve odjednom, da kuća i posao mogu pričekati a da je moj jedini zadatak biti smirena, sretna i zadovoljna mama. Jednom kada sam se smirila, smirila se i beba, a ja sam tek mjesecima kasnije shvatila što me zapravo zadesilo.»

2. «Iza prvog poroda bila sam slomljena, fizički i psihički. Najviše zbog toga što sam nakon poroda dobila čitav niz komplikacija, nisam se mogla normalno brinuti o djetetu, bespomoćno sam ležala 7 dana u temperaturi preko 40, nekoliko puta se onesvjetila čim bih se pokušala podignuti. Moja mama se brinula o bebi, ja sam ostala bez mlijeka, jednostavno kao da se sve negativno skupilo odjednom. Bila sam nakon toga u depresiji, plakala sam bez nekog razloga, MM nije znao više što bi sa mnom. Onda je odjednom sve prestalo, smirila sam se i život je ušao u svoju lijepu kolotečinu. Depresije kao da nikad nije ni bilo.»

3. «Ja sam bila u čudnoj situaciji. Kad sam ostala trudna, točnije kad sam shvatila da sam trudna, pala sam u depresiju koja me pratila do mjesec dana prije poroda. Tek onda sam malo došla sebi. Kad sam rodila bilo mi je super ona 4 dana u bolnici ali kad sam došla doma stislo me sa svih strana. Posesivnost prema djetetu, bila sam ljubomorna kad god bi ju netko primio, svekrva mi je pomogla kako god je znala, nikada joj to s ničim neću moći vratiti ali ja sam bila tako bolesno ljubomorna da to nije bilo normalno.

Samo sam plakala, beba nije htjela jesti (nisam ju mogla dojiti), patronažna me jednom optužila da ju tučem zato što je plakala svaki put kad je ona došla, kad sam joj se požalila da neće na cicu rekla mi je da me dijete ne voli i da me ne može voljeti ovakvu depresivnu, da ju ja volim da bih se smirila i slične gluposti. Kad mi je sve to izgovorila došlo mi je da prvo nju ubijem a onda sebe. Kad je otišla i kada je MM došao doma nisam mogla govoriti koliko sam plakala i kad sam mu rekla što se dogodilo, nazvao je njen dom zdravlja, dobio nju i rekao da joj ne padne na pamet ikad više doći ...Ona me najviše pogodila, jednostavno ne razumijem kako mi je osoba njene struke to mogla to reći. Te njene riječi su me "držale" pola godine, mislila sam si da je bila u pravu svaki put kad nisam mogla smiriti bebuali nakon pola godine prestalo je. Trebala sam ići doktoru ali nisam. Ja ne samo da sam bila u depresiji godinu dana nego sam od osobe od koje sam očekivala razumijevanje dobila hladan tuš.»

4. «Ja sam imala neugodno iskustvo nakon poroda. Trudnoća i porod su prošli ok, bez ikakvih problema. Veselila sam se novom malom biću i promjeni koju mi donosi. U bolnici sam se osjećala vedro i dobro i jedva sam čekala doma. Ali problemi su počeli prvog dana kad sam došla doma. Imala sam osjećaj da mi ništa ne ide od ruke. Dojenje nije profunkcioniralo, a toliko sam se trudila, pokušavala, provodila sate i sate s bebom na prsima. Imala sam osjećaj da stalno plače. Ništa mi nije uspjevalo - nisam ga mogla nahraniti, nisam ga mogla umiriti.

Osjećala sam se kao u zatvoru, psihički i fizički. Mislila sam da se ne smijem maknuti od njega, jer je u potpunosti ovisan o meni. Imala sam osjećaj da moram nešto slomiti u sebi i da se ja moram promijeniti da bih prihvatila ovaj novi život. Bilo me strah ostati s njim na samo. Hvatao me očaj kad bi se probudio i zaplakao, bila sam nesigurna i nisam imala osjećaj da ga poznam dovoljno da znam zbog čega plače i da li ću ga ikada moći umiriti. Raspoloženja su mi skakala, od opuštenosti i samopouzdanja do očaja i plača.

Trajalo je 5-6 tjedana nakon poroda. Nestalo je samo od sebe, točnije kad su se neke stvari posložile. Pomirila sam se s tim da ga dojim uz nadohranu na bočicu. Prihvatila sam da galama koju proizvodi je dio toga što znači biti beba, to ne znači nužno da je nesretan ili da ga nešto boli. U ovoj ranoj fazi treba jednostavno paziti da je sit, suh i voljeti ga. Sad kad pogledam na to nedavno razdoblje svog života mislim da sam platila danak hormonima i neiskustvu. Nisam znala što znači imati i brinuti se za malu bebu. Mislim i vjerujem da će s drugim djetetom biti lakše. Kako god, to je bilo najteže razdoblje mog života»

5. «Startalo je 2 tjedna nakon poroda kad mi je patronažna sestra ružnim riječima rekla da zbog mene i mog nevaljalog mlijeka dijete ima zelenu stolicu i pada na težini. Prestala sam ga dojiti i osjećala sam se užasno jadno jer nisam "prava mama". Još sam čitala knjige u kojima se bezbroj puta ponavljalo da se dojenjem postiže bliskost s djetetom, ona prava i mislila sam da je mom svijetu kraj. Mlado, ludo i neiskusno...

Nekako sam to zatomila ali izašlo je na vidjelo kad sam došla do rastave braka(skoro), tad sam završila i kod psihijatra koji je utvrdio da je to postporođajna depresija, i da u tome leži razlog. Hvala Bogu, ta mi je doktorica stvarno pomogla da shvatim da nisam ja kriva i da se iz toga izvučem»

Trudnoća i porod:
Tokom trudnoće, razina dvaju ženskih hormona, estrogena i progesterona ubrzano raste. U prva 24 sata nakon poroda razina ovih hormona naglo opada i vraća se u svoje prvobitno stanje. Znanstvenici smatraju kako je upravo ova nagla promjena hormona «okidač» za depresiju, jednako kako manje promjene u razini hormona mogu utjecati na promjene raspoloženja tokom menstrualnog ciklusa. Također, opadanje razine tiroidnih hormona koji pomažu u regulaciji metabolizma utječe na brži razvoj depresije.
Porod je jedna od najvećih trauma i stresova, kako za majku tako i za dijete. Promjene koje se dešavaju u tijelu i izvan njega, strah i panika (posebice ako se radi o prvom porodu), kroničan umor i iscrpljenost, sve su to razlozi koji ostavljaju traga kako na tijelu tako i na psihi majke i djeteta.

Baby blues:
Uz navedene hormone, nakon poroda mijenjaju se i količina krvi u tijelu, krvni tlak i imunološki sustav. Sve ove promjene utječu na fizičko, psihičko i emocionalno stanje žene pa ni ne čudi pojava naglih promjena raspoloženja i u krajnjoj liniji depresije.
Većina se žena prvih 10-ak dana nakon poroda osjeća čudno, zbunjeno i podložne su promjenama raspoloženja koje idu iz krajnosti u krajnost, od euforičnog osjećaja sreće i blaženstva do potpune apatije i bezvolje. Ovih 10-ak dana «blagih» promjena raspoloženja poznatiji su kao «Baby blues» i zahvaćaju oko 90% novopečenih majki.

Postporođajna depresija - PPD:
O postpartum odnosno postporođajnoj depresiji rijetko se govori i slobodno možemo reći da je još uvijek svojevrstan tabu. Mnogo ljudi ni ne zna za nju, a ako su i čuli, vjerojatnost da su je pogrešno protumačili je velika. Postporođajna depresija je, kako i sam termin govori, depresija koja pogađa isključivo žene, odnosno majke. Najčešće dolazi bez dijagnoze ali je ekstremno ozbiljan problem koji zahvaća oko 80 % žena.
Velika je razlika između «Baby bluesa» i PPD. Baby blues najčešće se javlja prvih dana nakon poroda i prolazi sam od sebe unutar nekoliko dana do tjedan dana, dok se PPD može pojaviti bilo kada unutar prve godine od poroda.

Kako prepoznati PPD?:
Simptome PPD možemo najjednostavnije definirati kao nezainteresiranost za ono što se dešava oko nas.

-Promjene prehrambenih navika - najčešće manjak apetita no ponekad i iznenadna glad koja rezultira prežderavanjem
-Nedostatak energije - za razliku od normalne, žena pod PPD najčešće ima puno manje ili uopće nema energije
-Problemi sa spavanjem - u nekim slučajevima može se javiti nesanica dok s druge strane imamo problem pretjerane potrebe za snom
-Osjećaj krivnje - potpuno neopravdan ali jedan od prvih i najčešći simptom PPD
-Osjećaj manje vrijednosti - kao i kod osjećaja krivnje
-Bespomoćnost i pesimizam - bez obzira na sve, žene u PPD se najčešće ovako osjećaju
-Razdražljivost i «kratak fitilj» - suprotno normalnom, žene u PPD planu bez nekog posebnog razloga i zaista ih bilo što može iziritirati.

Najozbiljniji simptom PPD je želja majke da naudi sebi ili djetetu. Žena koja pati od teške PPD u stanju je počiniti samoubojstvo ili čak oduzeti život svome djetetu. U slučajevima kada se ovakvi incidenti dese unutar 6 mjeseci od poroda, slučajevi se i službeno vode kao produkt PPD.

Što vodi postporođajnoj depresiji?
Mnogo je razloga koji vode do PPD, žene koje su već imale PPD imaju puno veće šanse od ponovnog oboljevanja nego one koje je još nisu imale. Žene koje su već ranije imale neke oblike depresije sklonije su PPD. Također, žene koje imaju teške i problematične predmenstrualne cikluse imaju šanse za PPD. Ako žena živi u lošoj bračnoj zajednici ili je samohrana majka te nema oslonac i podršku nakon poroda također može imati PPD. I na kraju, ako su okolnosti u trudnoći i na porodu bili ekstremno stresni, kao što je na primjer prerano rođena beba, velika je šansa da će žena oboljeti od PPD.

Kako liječiti PPD?
Nitko vam ne može reći koliko će trajati PPD, sve ovisi o «težini» depresije, vašem stanju a i mnogim drugim okolnostima. Ono što je najvažnije jest osigurati miran život i pomoć prvih 40 dana od poroda poznatijih pod terminom «babinje». Izuzetno je važno da makar prvih 10 dana netko uvijek bude uz mamu i bebu, zlu ne trebalo. Mnoge se žene osjećaju sjajno, spremno i pune energije, no nitko vam ne može garantirati da se taj osjećaj preko noći neće promijeniti i otići u krajnost koja će rezultirati postporođajnom depresijom.

-Ne ustručavajte se tražiti pomoć, prinova u kući jest nešto najljepše što se može desiti jednoj obitelji no ujedno je i najveći stres i najčešće mijenjanje života iz temelja.
-Odvojite vrijeme za sebe svaki dan i nemojte zanemariti svoje navike i hobije. I samo 15 minuta dnevno uz dobru knjigu na primjer, može vam pomoći da se opustite i napunite baterije.
-Prošetajte svaki dan, bez obzira na vremenske uvijete, ako i ne možete povesti vašu bebu sa sobom, otiđite na zrak sami da se osvježite i promijenite ambijent.
-Okružite se ljudima koje volite, čak i ako mislite da će vam netko treći samo smetati i rušiti obiteljski sklad. Mi znamo da vam nitko osim vaše bebe i muža nije potreban no neko vrijeme provedeno u ugodnom razgovoru s nekim drugim ne može vam odmoći.
-Pišite dnevnik. Osim što može biti dobra terapija i «vreća za box» (znate i sami da papir trpi sve), jednom u budućnosti izmamiti će vam osmijeh na lice kada se sjetite prvih dana vaše bebe.
-Zanemarite sve kućanske poslove i obaveze na neko vrijeme. Neispeglan veš neće nikud pobjeći, kao ni prašina iza televizora, a jednom kada se okrenete i pogledate unazad, ne želite vidjeti sebe za štednjakom nego u blaženom zagrljaju s vašom bebom. Zamolite za pomoć mamu, svekrvu ili nekog trećeg da na neko vrijeme preuzme brigu oko kuhanja i ćišćenja a vi se u potpunosti posvetite sebi i svojoj bebi. Na kraju krajeva, trebat će vam neko vrijeme da se uhodate i ulovite ritam vaše bebe.
-I na kraju, ukoliko sami osjetite da je vrijeme za uzbunu , da je PPD prejaka, da imate suicidalne misli ili želite nauditi djetetu, ne oklijevajte ni trenutka, javite se svome doktoru ili patronažnoj sestri, oni će najbolje znati što učiniti i kako vas izliječiti.

PPD se najčešće liječi ljekovima, razgovorima sa psihologom ili grupnom terapijom.

Izvor:mama-mami.com

Poslijeporođajna depresija
Poslijeporođajna depresija je niz emocionalnih promjena i promjena u ponašanju majke koje se mogu javiti nakon poroda, a pripisuju se mnogim biokemijskim i psihološkim promjenama povezanim s rađanjem djeteta. U literaturi se ovaj poremećaj može naći i pod nazivima "postnatalna" ili "postpartalna" depresija.

Točan uzrok poslijeporođajne depresije još uvijek nije potpuno poznat. Prema nekim istraživanjima, uzrok poslijeporođajne depresije treba tražiti u naglom padu razine hormona u tijelu majke nakon poroda. Tijekom trudnoće, razina estrogena i progesterona je i deseterostruko veća od normalne, a zatim u roku od tri dana nakon poroda razina tih hormona, kao i endorfina, kortizola i prolaktina pada na razinu prije trudnoće.
Uz navedene biokemijske promjene u tijelu majke, događaju se i psihološke promjene koje još više povećavaju vjerojatnost pojave poslijeporođajne depresije. Iscrpljenost nakon poroda, stres i nedostatak sna u prvim tjednima života novorođenčeta također mogu biti čimbenici koji mogu utjecati na pojavu ovog poremećaja. Najveći rizik od pojave poslijeporođajne depresije postoji kod majki koje su u prošlosti već imale problema s depresijom ili osjećajima tjeskobe, kao i kod onih kod kojih je zabilježena poslijeporođajna depresija u nekoj od prethodnih trudnoća.



Vrste poslijeporođajne depresije

Prema intenzitetu simptoma poslijeporođajne depresije, vremenu trajanja istih te opasnosti po zdravlje majke i djeteta, poslijeporođajnu depresiju možemo podijeliti u tri glavne skupine: poslijeporođajnu tugu ili "baby blues", poslijeporođajnu depresiju te poslijeporođajnu psihozu.



Poslijeporođajna tuga ili "baby blues"

Ovo je blagi oblik poslijeporođajne depresije i ne predstavlja ozbiljnu opasnost. Istraživanja pokazuju da se javlja kod gotovo 80% majki. Pojavljuje se u prvom tjednu nakon poroda i manifestira se osjećajem tuge, tjeskobe, čestim plačem bez nekog vidljivog razloga te problemima u spavanju. Simptomi uglavnom nestaju nakon nekoliko dana i bez medicinskog liječenja. Majkama se u ovom periodu može pomoći emocionalnom podrškom, prikladnom pomoći oko novorođenog djeteta i ostalih kućnih poslova.



Poslijeporođajna depresija

Ukoliko simptomi tuge i tjeskobe potraju i dulje od dva tjedna nakon poroda, potrebno je posjetiti liječnika jer postoji opasnost da se razvila poslijeporođajna depresija. Simptomi poslijeporođajne depresije mogu se javiti odmah nakon trudnoće, ali i do nekoliko mjeseci nakon poroda. Ovo je daleko ozbiljniji problem od poslijeporođajne tuge i zahvaća otprilike 10-15% majki. Najčešći simptomi su česte promjene ponašanja, često plakanje, razdražljivost, umor, kao i osjećaji krivnje, tjeskobe i nemogućnosti brige za sebe i za dijete. Liječenje psihoterapijom i antidepresivima često je vrlo uspješno.



Poslijeporođajna psihoza

Ovo je najteži i najozbiljniji oblik poslijeporođajnog stanja i zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Ovaj oblik je relativno rijedak i pojavljuje se kod jedne od 500 majki nakon poroda. Simptomi uključuju izraženu nervozu i razdražljivost, zbunjenost, nesanicu, paranoju, haluciniranje, hiperaktivnost, ubrzani govor te maniju, a javljaju se uglavnom ubrzo nakon poroda, vrlo su intenzivni te mogu trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Hitna medicinska pomoć potrebna je jer postoji velika opasnost od samoubojstva ili nanošenja ozljeda djetetu. Potrebno je bolničko liječenje majke i terapija lijekovima.



Simptomi poslijeporođajne depresije

Od velikog broja simptoma poslijeporođajne depresije vrijedi spomenuti sljedeće:


izrazite promjene u raspoloženju, od vrlo dobrog raspoloženja do velike tuge
pretjerano spavanje ili nesanica (nevezana uz djetetove potrebe)
promjene u apetitu
kronično iscrpljivanje ili hiperaktivnost
osjećaj nemogućnosti suočavanja sa svakodnevnim problemima
razdražljivost
negativne misli
teškoće u pamćenju i koncentraciji
gubitak samopouzdanja
osjećaji krivnje, nemoći
osamljenost
plakanje bez razloga
strah od kontakata s drugim ljudima
osjećaj nepostojanja ljubavi prema djetetu ili obitelji
tjeskoba i napadi panike
tuga i pretjerani plač
gubitak interesa za hobije i druge svakodnevne aktivnosti




Kako liječiti poslijeporođajnu depresiju?

Moguće je da simptomi poslijeporođajne depresije nestanu i bez liječničke pomoći unutar tri mjeseca nakon poroda. Međutim, kako je već spomenuto, ukoliko simptomi poslijeporođajne tuge potraju dulje od dva tjedna ili pak počnu utjecati na normalan svakodnevni život, potrebno je obvezno potražiti liječničku pomoć i to po mogućnosti odmah nakon pojave simptoma.

Jedan od prvih koraka u liječenju poslijeporođajne depresije je uzimanje antidepresiva. Ukoliko majka doji, potrebno se posavjetovati s liječnikom o načinu uzimanja i izboru vrste antidepresiva, jer antidepresivi preko majčinog mlijeka dospijevaju i do novorođenčeta. Kod nekih antidepresiva radi se o vrlo malim količinama, pa se smatra da od njih ima više koristi nego štete, no postoje i oni koji mogu ozbiljnije kontaminirati majčino mlijeko i naškoditi djetetu.

U kombinaciji s antidepresivima, preporučuje se i liječenje psihoterapijom. Liječnik može majku uputiti kvalificiranom psihologu ili psihijatru, koji će joj dati emocionalnu podršku kao i pomoć u razumijevanju njenih osjećaja. Kod poslijeporođajne depresije osobito je korisna kognitivna psihoterapija. Ta se psihoterapija temelji na pretpostavci da način na koji pojedinac strukturira i objašnjava svoja iskustva određuje njegovo raspoloženje i ponašanje. Cilj te terapije je promijeniti negativne načine mišljenja i osjećanja majki te ih naučiti da razmišljaju pozitivno i konstruktivno.



Može li se spriječiti pojava poslijeporođajne depresije?

Budući da istraživanja pokazuju kako je poslijeporođajna depresija usko vezana s promjenama u razini hormona nakon poroda, prevencija ili sprečavanje pojave poslijeporođajne depresije vjerojatno nije moguće. Međutim, to ne znači da ne postoje pristupi koji mogu pomoći u obrani od tog poremećaja. Preporučljivo je naučiti što se više može o biokemijskim i psihološkim promjenama koje mogu nastupiti tijekom trudnoće, poroda i roditeljstva. Takve spoznaje može uvelike pomoći u razvijanju realnih očekivanja za majku i za dijete. Ukoliko je moguće, majka bi trebala pohađati tečaj o porodu i razgovarati s ostalim trudnicama i majkama o njihovim iskustvima.



Kako si majka sama može pomoći, a kako može pomoći obitelj?

Uz medicinsku pomoć, svaka majka za vrijeme liječenja može na razne načine pomoći i sama sebi. Evo nekoliko savjeta upućenih majkama:



odvojite vremena za svakodnevni izlazak iz kuće
dopustite članovima obitelji da Vam pruže emocionalnu podršku, kao i svaku drugu vrstu pomoći
ne pokušavajte sve napraviti sami
svakodnevno vježbajte
uzimajte vitamin B6
ne zaboravite da neki bolovi (npr. glavobolje) ne moraju biti znak neke ozbiljne bolesti (npr. tumora)
izbjegavajte stroge dijete jer hipoglikemija (niska razina šećera u krvi) može imati loš utjecaj na Vas
ne zabrinjavajte se manje važnim stvarima koje ne moraju biti završene istog trenutka
često drijemajte kako biste odmorili organizam
pokušajte ostati uključeni u aktivnosti koje ste prakticirali i prije poroda


Ukoliko postoji sumnja u pojavu poslijeporođajne depresije, od velike pomoći mogu biti i članovi obitelji, te u slučaju pojave simptoma i znakova trebaju pravovremeno izvijestiti liječnika. Izuzetno je važno zatražiti liječničku pomoć ukoliko majka ima halucinacije i priviđenja koja uključuju dijete te ukoliko razmišlja o nanošenju ozljeda sebi ili svom djetetu.

Nadalje, članovi obitelji trebaju imati na umu da je takva vrsta depresije privremena i da to nije znak slabosti. Obitelj bi trebala majci pomoći u kupovini, čuvanju djeteta i održavanju kućanstva. Ponekad će majka željeti samoću, ali je bitno da joj članovi obitelji i prijatelji dadu na znanje "da su tu".





--------------------------------------------------------------------------------
Ana Žele
Prof. psihologije

Postporođajna depresija kod očeva često neprepoznata


Mnogi novi očevi proživljavaju postporođajnu depresiju, iako u mnogim slučajevima prođe nedetektirana i neliječena, upozoravaju stručnjaci.


Jedan od 10 novih očeva mogu imati postporođajnu depresiju, vjeruju američki istraživači na temelju pregleda medicinske literature. Iako je ovaj omjer manji nego kod novih majki, nedavno je prepoznat, izjavili su u Journal of the American Medical Association. Trigeri mogu biti manjak sna i nove odgovornosti, ili podrška ženi s njenom postporođajnom depresijom.

Tim iz Eastern Virginia Medical School temelji svoje nalaze na 43 studije koje uključuju 28004 roditelja iz 16 različitih zemalja, uključujući UK i US. Primjetili su da su novi očevi bili općenito sretniji u ranim tjednima nakon rođenja bebe, s depresijom koja se javlja nakon tri do šest mjeseci, do kada je barem 10% do 25% njih imalo postporođajnu depresiju.

Također, muškarci su imali veću vjerojatnost za depresiju ako su i njihove partnerice imale poslijeporođajnu depresiju.

Dr. James Paulson i Sharnail Bazemore, koji su proveli studiju naveli su kako treba poboljšati screening i upućivanje očeva s rizikom, pogotovo s obzirom na sve veći broj dokaza koji ukazuju da rana depresija očeva može imati značajne emocionalne, razvojne te učinke na ponašanje djece.
"Depresija kod jednog roditelja treba pokrenuti kliničku pažnju na drugog. Također, prevencija i terapijski napori u depresiji kod roditelja mogu biti fokusirani na par i obitelj prije nego na pojedinca", izjavili su.

Bridget O'Connell iz Mind društva za mentalno zdravlje u UK navodi: "Postati roditelj je jedan od najvećih promjena kroz koje prolaze muškarac i žena, ipak vrlo se malo zna o tome kako to utječe na mentalno zdravlje i koliko će ljudi doživjeti perinatalni problem mentalnog zdravlja. Novi roditelji mogu biti suočeni sa smanjenjem spavanja, promjenama u životu i njihovoj vezi, te novim odgovornostima u isto vrijeme, a ne razmišljamo uvijek da će to biti problem za muškarca koliko i za ženu."

Ellie Lee, predavač sociologije na Sveučilištu Kent, navodi da je važno ne medikalizirati normalne emocije, bitno je dijagnosticirati i liječiti ozbiljnu kliničku depresiju ali postoji tendencija prevelike upotrebe medicinskog etiketiranja.

Za MojDoktor:
Katarina Vučić, dr.med.

Postporođajnu depresiju mogu dobiti i očevi. Više od jednog na deset očeva padne u depresiju nakon rođenja djeteta, no umjesto da postanu tužni, očevi razvijaju neprijateljsko ponašanje i bijes.
Nisu samo majke podložne poslijeporođajnoj depresiji, jer je novom američkom studijom ustanovljeno da isti problem zahvaća i deset posto očeva. Razlozi koji uzrokuju depresiju kod očeva slični su onima koji uzrokuju depresiju majki, a to su neispavanost, stres zbog roditeljstva i izolacija od prijatelja.

Istraživači medicinskog fakulteta Eastern Virginia u Norfolku prikupili su podatke iz 43 studije s 28 tisuća dokumentiranih slučajeva depresije kod očeva od prvog tromjesečja trudnoće pa do prvog rođendana djeteta. Ukupno, oko 10 posto očeva pati od depresije neposredno prije ili nakon rođenja djeteta.

Za usporedbu, oko pet posto muškaraca u općoj populaciji pati od te bolesti u tijeku godine dana. "To sugerira da depresija novopečenih očeva predstavlja znatan problem u javnom zdravlju", rekli su autori istraživanja James Paulson i Sharnail Bazemore, čiji je rad objavljen u časopisu američke medicinske udruge JAMA.

I dok 30 posto majki može oboljeti od poslijeporođajne depresije, malo se zna kako se očevi psihički nose s prinovom u obitelji. Istraživači su ustanovili da je za očeve najranjivije doba od trećeg do šestog mjeseca starosti djeteta. Isto je razdoblje najrizičnije za majke.

Paulson i Bazemore također su ustanovili povezanost između poslijeporođajne depresije kod majke i oca. Stoga, "depresija jednog roditelja zahtjeva kliničku pažnju drugoga", napisali su u izvješću.

net.hr

U jednoj od najvećih studija postporođajne depresije istraživači su promatrali učinkovitost psiholoških intervencija. Kod posjećenih rodilja baby blues smanjio se za 40 posto.

Otprilike 13% žena pati od postporođajne depresije u godini nakon rođenja djeteta, ali nove informacije ukazuju da žene mogu biti učinkovito indentificirane i liječene.

Postporođajna depresija često prođe neotkrivena i neliječena, često zbog toga što se simptomi ne prepoznaju, zato što se majke boje da će biti stigmatizirane ili nisu svjesne koje opcije liječenja postoje. Antidepresivi su se pokazali uspješnima u liječenju tog stanja, ali često žene ne žele uzimati lijekove, posebno kada doje.

U jednoj od najvećih studija postporođajne depresije istraživači su promatrali učinkovitost psiholoških intervencija. Preko 4000 majki u Engleskoj su primile ili kognitivnu bihevioralnu terapiju ili individualizirani pristup. Liječenje je bilo provedeno ili putem zdravstvenih posjeta uobičajene njege ili putem zdravstvenih posjeta osoblja koje je bilo obučeno za prepoznavanje simptoma depresije.

I nakon 6 mjeseci, i nakon 12 mjeseci iza poroda, majke koje su primile njegu od strane posebno obučenih zdravstvenih posjetitelja su pokazale značajno smanjenje simptoma depresije u usporedbi s onima koje su imale uobičajene zdravstvene posjete. Majke u intervencijskoj skupini s depresivnim simptomima 6 tjedana nakon poroda su imale 40% manje šanse da će imati simptome depresije nakon 6 mjeseci u usporedbi s onima koje su imale uobičajene posjete zdravstvenog osoblja.

Još jedna studija je također pronašla da majke koje imaju podršku svojih vršnjaka, odnosno ostalih majki smanjuju rizik od razvoja depresije za pola.


Za MojDoktor: Maja Vajagić, dr.med.

Rođenje djeteta je bogato iskustvo. Dijete je zdravo. Zašto se onda osjećate tako shrvano? Što se to događa u prvim tjednima kod kuće?
Ne samo da se sve vrti oko vaše malene i neodoljive bebice, nego se vrti i oko hrpe prljave odjeće, nereda, skupih pelena, mogućih bočica ili bolnih grudi i konfuznog razdoblja za dijete i roditelje. To je vrijeme premorenosti, povišenih tenzija, ljubomore i kod nekih vjerojatno izražene panike.

Postporođajna depresija

Iako postporođajno razdoblje nije baš svima katastrofalno teško, vjerojatno nije ni "krevet od ruža". Negdje između je "sretna sredina". Neobjašnjiva depresija i osjećaj nedoraslosti su uobičajeni. Roditeljstvo svakako nije trenutni bljesak u obliku novorođene bebe. Osjećaj "majčinske ljubavi" ne budi se samo zato što imate dijete. Kakvi god osjećaji bili, pričajte o njima, budite iskreni i pokušajte cijelu situaciju učiniti što je moguće pozitivnijom.

Postporođajna depresija stvarni je problem mnogih žena. Postoji i veliki broj problema koji joj pridonose. Izmorenost je često jedan od najvećih. Pobrinite se da svaki dan imate vrijeme odmora. Zaboravite neko vrijeme na osmosatno noćno spavanje. S njim ste se možda oprostili i prije porođaja. Upravo zato je vrlo bitno da se odmarate kad god je to moguće. Tijekom prvih tjedana spavajte kad spava i beba, pa makar to bilo i jednom dnevno. Isključite telefon i uživajte u potpunoj tišini. Stavite na vrata znak "Beba i mama spavaju".

Tjelesne i emotivne promjene

Hormonske i kemijske promjene mogu također biti faktori koji pridonose postporođajnoj depresiji. Oni često dođu u ravnotežu zahvaljujući odmaku vremena i odmoru. Ponekad hormonska i/ili kemijska terapija na kratko vrijeme može biti od pomoći. Emocionalno razočarenje zbog novih obveza, neprovođenja dana u biranju odjeće i darova za bebu i nedovoljno odmaranje mogu također igrati veliku ulogu. Trudnoća najčešće prođe u brigama oko toga hoće li dijete biti zdravo i kako će proći porođaj. Često je teško zamisliti dijete kao dio vašeg života, a sada ste majka bebe koja zahtijeva vašu pažnju 24 sata dnevno. Možda niste sigurni što osjećate. Ili osjećate krivnju zbog ogorčenosti jer ste čvrsto vezani uz tuđe potrebe, pa makar u pitanju bilo i vaše dijete? Osjeća li se vaš partner pomalo ljubomornim na to maleno biće puno zahtjeva? Vrijeme koje je nekada bilo rezervirano za vas dvoje sada je prepolovljeno ili ga uopće nema. Možete se osjećati obeshrabreno, nervozno, plačljivo i, u nekim slučajevima, potpuno histerično.

Pričanje sa suosjećajnom osobom, punom razumijevanja, može biti od neprocjenjive vrijednosti. Ako je osjećaj depresije prevelik i ne ublažava se odmorom ili kad se dobro isplačete na nečijem ramenu, obratite se liječniku.
Net.hr

Godišnja doba i poslijeporođajna depresija


Objavljeno: 22.04.2011.
tekst: Pošalji Isprintaj
Istraživanje provedeno u Švedskoj pokazuje kako je poslijeporođajna depresija češća kod žena koje su rodile u jesen ili zimi, nego kod onih koje su rodile u proljetnim mjesecima.

Znanstvenici sa sveučilišta u Uppsali vjeruju kako je uzrok tome variranje trajanja dana u različitim godišnjim dobima i s tim povezane promjene u prisutnosti nekih hormona.

Njihovi su nalazi utemeljeni na odgovorima više od 2000 žena kod kojih je moguća prisutnost simptoma depresije provjeravana 5 dana, 6 tjedana i 6 mjeseci nakon poroda.

Nakon što su uzeli u obzir ostale čimbenike koji mogu utjecati na poslijeporođajnu depresiju, istraživači su izračunali kako je ona prosječno dvostruko češća kod žena koje su rodile tijekom listopada, studenog i prosinca nego kod žena koje su rodile u travnju, svibnju i lipnju.

Rezultate istraživanja je objavio American Journal of Obstetrics & Gynecology.








Reuters