SINDROM POLICISTIČNIH JAJNIKA - PCOS

Što je to PCOS?
Sindrom policističnih jajnika (PCOS = engl.. policystic ovary syndrom) je skup simptoma kojeg karakteriziraju jajnici (povećani ili normalne veličine) s brojnim folikularnim(vodenim) cistama, poremećaji menstrualnog ciklusa (produženi ciklusi ili potpuno izostali ciklusi), pojačana dlakavost, pretilost, akne, poremećena tolerancija glukoze, smanjena otpornost ciljnih organa na inzulin (inzulinska rezistencija).
Svi ovi simptomi ne moraju bit prisutni da bi se postavila dijagnoza.

Što uzrokuje PCOS?
Problem policističnih jajnika nije jedinstven, što znači da postoje različiti uzroci koji mogu dovesti do nastanka policističnih jajnika.
Posljednjih godina uočena je povezanost PCOS i povišene razine inzulina (hiperinzulinemija) koja po nekim autorima predstavlja centralni događaj u nastanku i razvoju PCOS. Inzulin je hormon kojeg izlučuje gušterača a zaslužan je za regulaciju vrijednosti glukoze u krvi. Inzulinska rezistencija (otpornost ciljnih tkiva na inzulin) dovodi do povećanih koncentracija glukoze u krvi koja opet potiče gušteraču na proizvodnju hormona. Tako se zatvara "začarani krug". Inzulinska rezistencija osnovni je mehanizam koji dovodi i do nastanka šećerne bolesti tipa 2.
Povećane vrijednosti inzulina stimuliraju jajnike, koji počinju proizvoditi muški hormon testosteron. On je zaslužan za pojavu akni, pojačanu dlakavost i eventualno gubitak (prorjeđivanje) kose. Također stvara se pretpostavka za nastajanje šećerne bolesti tipa 2 sa svim problemima koje ona donosi.

Koje testove je potrebno učiniti kod sumnje na PCOS?
Dijagnostika i liječenje sindroma provodi se u suradnji endokrinologa (specijaliste za hormonalne poremećaje), ginekologa (specijaliste za bolesti ženskih reproduktivnih organa) i dermatologa (specijaliste za kožne bolesti).
Obično se djevojka javi na pregled ginekologu zbog poremećaja menstruacijskog ciklusa, ili dermatologu zbog akni. Nakon osnovnog pregleda liječnik će ih uputiti na pregled hormonskog statusa i pregled kod interniste - endokrinologa. Kod svih pacijentica potrebno je odrediti razinu spolnih hormona ili tzv. bazalni hormonski status. Naziva se "bazalni" jer je vrijeme u koje se pretraga radi (3.-5. dan ciklusa) početak ciklusa, u kojoj još uvijek na neki način "miruje" funkcija jajnika (bazalna funkcija jajnika). U ovo vrijeme određuju se: folikulostimulirajući hormon (FSH), luteinizirajući hormon (LH), testosteron, prolaktin, androstendion, DHEAS, estradiol, TSH (hormon koji stimulira štitnjaču (evtl. još T3, T4), Potom potrebno je obaviti test opterećenja glukozom (OGTT), razinu inzulina prije i nakon OGTT, te vaginalni collor Doppler (pregled ultrazvučnom sondom koja se uvodi u rodnicu) u prvoj fazi ciklusa.
Nakon svih prikupljenih nalaza liječnik će odrediti terapiju.
Hormonske vrijednosti pokazuju značajne razlike kod bolesnica s PCOS i nepravilnim ciklusima. U odnosu na razinu inzulina razlikuje se skupina pacijentica s urednom razinom inzulina i skupina pacijentica s povišenom razinom inzulina.

Liječenje PCOS
Liječenje sindroma je vrlo individualno, što ovisi o dobi bolesnice, poremećaju ciklusa, razini inzulina, pretilosti, želji za trudnoćom itd.
Ako su bolesnice povećane tjelesne težine svakako je dobro riješiti se prekomjernih kilograma jer se mnogi simptomi znatno poprave nakon reguliranja tjelesne težine.
Čak i kod normalne tjelesne težine dobro je smanjiti unos ugljikohidrata i umjereno vježbati. Sindrom policističnih jajnika ne može se u potpunosti izliječiti već samo "držati pod kontrolom".

Liječenje primarno ovisi da li bolesnica želi trudnoću ili ne.
U slučaju da bolesnica ne želi trudnoću a ima problema s pojačanom dlakavošću i aknama uspješna je terapija s kontracepcijskim tabletama koje sadrže tzv. antiandrogene kao što je npr. ciproteronacetat. Vezanjem na testosteronski receptor sprečava se djelovanje muških hormona. S druge strane sve kontracepcijske tablete smanjuju djelovanje jajnika inhibirajući hipofizu pa ih je i s te strane dobro uzimati u sindromu policističnih jajnika. Svakako da treba poštivati sve mjere opreza kao i kontraindikacije kod primjene kontracepcijskih tableta. Terapiju treba provoditi barem 6 mjeseci da bi se vidio određeni rezultat. Uspješna je kod umjerene dlakavosti. Pojačana dlakavost često se ne može riješiti u potpunosti pa se uz terapiju savjetuje i kozmetičko uklanjanje dlačica (depilacija, epilacija).Akne se moraju liječiti u suradnji s dermatologom (vidi. Akne)
U slučaju da bolesnica želi trudnoću, nema ovulacije ili ima rijetke ovulacije i produžene cikluse potrebno je potaknuti ovulaciju. Najbolji rezultati postižu se klomifen citratom. Pod kontrolom ginekologa, ultrazvukom se prati rast folikula i određuje vrijeme ovulacije te savjetuje ciljani odnos.
Ukoliko je prisutna povišena razina inzulina i poremećena tolerancija glukoze dobri rezultati postižu se primjenom metformina uz dobro reguliranu dijetu i tjelovježbu. Liječenje metforminom treba provoditi uz nadzor specijaliste endokrinologa.
Kirurško liječenje
Drilling je također simptomatska, ali operativna metoda, prilikom koje se otvaraju sitni folikuli jajnika i smanjuje, odnosno prekida njihova funkcija (stvaranje muških spolnih hormona). Djelotvornost je nažalost također privremena.


pliva zdravlje

Izraz menstruacijski ciklus se odnosi na razdoblje od prvog dana menstruacijskog krvarenja do nastupa sljedeće menstruacije, a normalno traje od 21-36 dana. Dužina krvarenja od 3-7 dana je normalna. Negdje u sredini takvog ciklusa dolazi do ovulacije. Većina žena koje imaju ovako pravilne mjesečne cikluse, bolne menstruacije i premenstrualni sindrom (napetost dojki, bol u donjem dijelu trbuha ) imaju i ovulaciju. 5% takvih žena ipak ima anovulacijske cikluse (cikluse u kojima nema ovulacije), kao i većina žena sa neredovitim i produženim ciklusima uz obilna, nepravilna i bezbolna krvarenja.


Većina žena sa redovitim i urednim ciklusima će jednom ili dvaput godišnje imati anovulacijski ciklus, isto kao što će i većina žena sa neredovitim krvarenjima nekoliko puta godišnje imati ovulaciju. Anovulacija ne znači apsolutnu nemogućnost zanošenja, nego je tim ženama smanjena šansa za trudnoću, budući da većina žena ima ovulacije 10-12 puta godišnje, a one samo jednom ili dvaput. Ukoliko su drugi nalazi uredni, kada žena sa neredovitim ciklusima ima ovulaciju, njena je šansa za trudnoću jednaka kao u žene sa redovnim menstruacijama.


Najčešći primjer za žene koje ne ovuliraju su pacijentice sa sindromom policističnih jajnika (PCOS).


Imani je 2002 na velikom uzorku pacijentica sa PCOS pokazao kolike su njihove šanse za trudnoću. Važne osnovne osobine pacijentice su indeks slobodnih androgena (free androgen index, FAI), BMI (indeks tjelesne mase, body mass index) i dob žene. Prvi nomogram predviđa mogućnost ovulacije, a drugi šansu za živorođenost.


Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO, WHO), tri su tipa anovulacija:

•WHO tip I – hipogonadotropni hipogonadizam
•WHO tip II – normogonadotropna anovulacija
•WHO tip III – hipergonadotropni hipogonadizam

Kod hipogonadotropnog hipogonadizma (tip I), koji je najčešće posljedica stresa, vježbanja ili velikog gubitka TT, nakon korekcije problema koji je doveo do anovulacije, obično je potrebna stimulacija ovulacije.
Hipergonadotropni hipergonadizam (tip III) je posljedica preranog iscrpljenja jajnika u žene. Te pacijentice rijetko reagiraju na uobičajenu terapiju, i obično je jedina terapijska opcija donacija jajne stanice.

Postoji i skupina žena sa anovulacijama uzrokovanih hiperprolaktinemijom (povišenjem razine prolaktina u krvi), koji se uspješno liječe. Anovulacije uzrokovane poremećajem rada štitnjače liječe se normalizacijom funkcije štitnjače, nakon čega se ovulacije uspostavljaju.

Indukcija ovulacije u žene sa anovulacijom zbog poremećaja rada hipotalamusa i hipofize (WHO tip II, najčešće PCOS, sindrom policističnih jajnika) je posebno teška. Potencijalno je opasna zbog razvoja brojnih folikula i sindroma hiperstimulacije jajnika; te zbog mogućnosti višeplodne trudnoće koja sa sobom nosi brojne rizike za djecu. Istovremeno, često žena neće niti reagirati na terapiju. Prema preporuci Europskog udruženja za humanu reprodukciju i embriologiju (ESHRE), cilj indukcije ovulacije u žena sa PCOS je monofolikularna ovulacija (stvaranje jednog folikula) uz maksimalno smanjenje rizika sindroma hiperstimulacije jajnika i višeplodne trudnoće.



neplodnost hr

Naslovna | Uzroci neplodnosti | Sindrom policističnih jajnika
Uvod
Amenoreja
Prirođene anomalije
Sindrom policističnih jajnika
Muški faktor
Oštećeni jajovodi
Endometrioza
Dob žene
Sindrom policističnih jajnika
Uzroci neplodnosti


Sindrom policističnih jajnika (PCOS – polycystic ovary syndrome) je kronično stanje karakterizirano neredovitim menstruacijama, a nekad i viškom muških hormona (androgena) koji mogu uzrokovati pojačanu dlakavost, akne, ili gubitak kose. Važno je razlikovati sindrom (PCOS), u kojem uvijek postoji višak muških spolnih hormona, od nalaza policističnih jajnika na ultrazvuku (PCO – polycystic ovaries), koji sami po sebi nisu opasni.
Znaci i simptomi PCOS-a često počnu u vrijeme puberteta, ali u nekih žena tek u odraslo doba. Žene često imaju manje od 6-8 menstruacija godišnje, i različito ispoljene znake viška muških hormona. Pojačana dlakavost muškog tipa, to znači dlačice na obrazima, bradi, prsima ili trbuhu, je česta. Od žene do žene slika se razlikuje – nekima su problem akne, nekima pojačana dlakavost, nekima neredovite menstruacije.

Česti su i drugi problemi – žene sa PCOS-om su često pretile i/ili neplodne. Neplodnost je uzrokovana neredovitim ovulacijama, odnosno neotpuštanjem jajašca u vrijeme kad bi trebala nastupiti ovulacija. Često ove pacijentice moraju potražiti pomoć doktora da bi zanijele. Problem koji se ne vidi, a najčešće je uzrok policističnih jajnika, je takozvana inzulinska rezistencija, odnosno slab učinak inzulina kojeg pacijentica proizvodi u povišenoj količini.




Također, žene koje imaju PCOS imaju veći rizik za kasniju pojavu šećerne bolesti, visokog tlaka, karcinoma sluznice maternice i apneje kod spavanja od zdravih žena.

Danas imamo na raspolaganju nekoliko vrsta lijekova i postupaka kojima možemo pomoći ženama sa PCOS, ali trajno izliječenje nije moguće nijednim od ovih lijekova i postupaka. Bez obzira na to, stanje je potrebno držati pod kontrolom, što znači da i pacijentice trebaju što više naučiti o svom stanju i pomoći svom doktoru u odlukama koje se tiču liječenja. Zato je liječenje individualizirano, odnosno prilagođeno potrebama svake pojedine pacijentice.

Koje probleme može očekivati žena kojoj je dijagnosticiran PCOS?

•Dobitak na tjelesnoj težini i pretilost – otprilike pola žena koje imaju PCOS će s vremenom dobiti na tjelesnoj težini. Zato je iznimno važno zdravo jesti i redovito vježbati, da bi se zadržala normalna težina
•Problemi sa regulacijom šećera u krvi koji mogu uključivati:
◦hiperinzulinemija (prevelika proizvodnja inzulina)
◦inzulinska rezistencija (slaba reakcija tkiva u tijelu na inzulin)
◦intolerancija glukoze (predstadij šećerne bolesti)
◦šećerna bolest neovisna o inzulinu (tzv. non-insulin dependent diabetes mellitus ili diabetes mellitus tip 2)

Inzulinska rezistencija i hiperinzulinemija mogu se pojaviti i kod pretilih ali i kod žena normalne težine koje imaju PCOS. Do 40-te godine, do 35% pretilih žena sa PCOS-om razviju intoleranciju glukoze, a do 10% DM tip 2. Ovi postoci su puno viši nego bi bilo za očekivati u žena te dobi, a razlog je PCOS.

Intolerancija glukoze i šećerna bolest se dokazuju testovima iz krvi. Testovi kojima se mjeri inzulinska rezistencija su neprecizni i nažalost ne potpuno pouzdani, posebno kad je riječ o manjem poremećaju. Zato čak i ako pretrage ne pokažu inzulinsku rezistenciju, ona nije isključena, i možda će doktor preporučiti lijekove za nju. Kod ozbiljnijeg poremećaja, nekad je dovoljno izvaditi krv natašte, ali nekad je potrebno napraviti i tzv. OGTT (oral glucose tolerance test, test opterećenja glukozom), odnosno izmjeriti šećer u krvi nakon opterećenja šećerom (u tu se svrhu popije jako zaslađena tekućina, a krv se vadi prije i 2 sata nakon toga). Inzulinska rezistencija, hiperinzulinemija pa čak i intolerancija glukoze mogu se držati pod kontrolom dijetom i redovitim vježbanjem.

•Srčane bolesti – inzulinska rezistencija i pretilost podižu rizik za koronarnu srčanu bolest, koja je sužavanje arterija koje dovode krv samom srcu. Opet, gubitak na tjelesnoj težini i vježbanje smanjuju rizik
•Karcinom sluznice maternice – žene sa PCOS-om nemaju redovne ovulacije pa tako ni redovne menstruacije, pa im je sluznica maternice stalno stimulirana na rast bez redovnog “čišćenja” u obliku menstruacije. Ovo s vremenom podiže rizik te žene za karcinom sluznice maternice. Zato žene s neredovitim menstruacijama uzrokovanih PCOS-om trebaju koristiti kontracepcijske pilule ili 10 dana mjesečno progesteronske tablete (Dabroston, Utrogestan, Provera), jer tako smanjuju rizik od ovog karcinoma
•Apneja kod spavanja – Apneja je potpuni prestanak disanja na određeno kratko vrijeme, i smatra se da se dešava u vrijeme spavanja u oko 30% žena sa PCOS-om. Karakterizirana je iznimno jakim hrkanjem po noći sa kratkim periodima u kojima disanje prestaje (apneja). Pacijentice sa ovim problemom su pretjerano umorne i pospane po danu. Dijagnosticira se proučavanjem spavanja, i postoje dostupni tretmani

Kako se liječe poremećaji menstruacije?
Kontracepcijske pilule – one izazivaju redovna mjesečna krvarenja i tako štite od karcinoma sluznice maternice. Važno je razumjeti da ova redovna krvarenja ne znače da je PCOS izliječen, jer su ta krvarenja izazvana hormonima koje se nalaze u tabletama. Po prestanku uzimanja tableta najveća je vjerojatnost da će se neredoviti ciklusi ponovo pojaviti. Kontracepcijske pilule također pomažu kod pojačane dlakavosti i akni, a kako štite od neželjene trudnoće dobro su rješenje za žene koje ne planiraju trudnoću. Prije prepisivanja tableta, doktor će učiniti pregled sa PAPA testom, a moguće će biti potrebno učiniti i ultrazvuk ili vađenje krvi.

Progesteronske tablete – prepisivanje progesteronskih tableta (a na hrvatskom tržištu to su Provera, Dabroston, Duphaston i Utrogestan) svaki mjesec kroz 10-14 dana također štiti od karcinoma sluznice maternice. Krvarenja postaju redovnija, a i žene koje žele zatrudnjeti u dogovoru sa svojim doktorom mogu koristiti ovu terapiju. Nedostatak ove terapije je da ne pomaže kod kozmetskih problema (hirzutizam, akne), i da ne štiti od neželjene trudnoće.

Gubitak težine – pretile žene sa PCOS-om trebaju izgubiti 5-10% svoje tjelesne težine (naprimjer, ako žena ima 80 kg, treba izgubiti 4-8 kg) da bi menstruacije postale redovnije.
Lijekovi koji snižavaju inzulin u krvi ponekad pomažu kod gubitka težine, odnosno gubitak težine uz dijetu postaje lakši.

Gotovo 50% PCOS žena je pretilo (a pretilost se definira kao indeks tjelesne mase (body mass index, BMI) veći od 25). Veliki je broj autora u velikom broju studija istraživao učinak pretilosti na reprodukciju, i došlo do zajedničkog zaključka da pretilost dovodi do pogoršanja hirzutizma i pogoršanja reprodukcijske sposobnosti žene. To znači da se smanjuje broj ovulacija, indukcija ovulacije manje je uspješna a pacijentice često ne reagiraju na terapijske postupke. U grupi pretilih pacijentica manji je broj trudnoća, a trudnoće su rizičnije.

Klasično, gubitak tjelesne težine se preporučuje ženama čiji je BMI iznad 30, ali u mnoštvu novih radova granica je postavljena na BMI 27, a gubitak težine treba biti između 5 i 10%. Gubitak tjelesne težine djeluje tako da smanji razinu inzulina, čime se posljedično smanjuje i razina testosterona te dozvoljava ovulacija. Na uzorku od 67 pacijentica Clark je 1998 dokazao da gubitak 5-10% tjelesne težine uspostavlja ovulaciju u čak 90% pacijentica uz 78% trudnoća u prvih 6 mjeseci. Gubitak tjelesne težine dakle dovodi do poboljšanja rezultata liječenja, a komplikacije poput otpornosti na liječenje i pobačaja se smanjuju. Gubitak tjelesne težine u žena sa PCOS je težak i često neuspješan, jer njihov metabolizam otežava gubitak.

Ne zna se točno kakvu dijetu trebaju držati ove pacijentice da bi došle do željenog gubitka tjelesne težine, ali se pretpostavlja da je dijeta sa smanjenim unosom ugljikohidrata (ne samo slatkiši, nego i kruh, krumpir, riža, žitarice) a bazirana na mediteranskoj prehrani (lešo mesa, ribo, i povrće) najučinkovitija.

Kako se liječe hirzutizam (pojačana dlakavost) i akne
Kontracepcijske pilule – djeluju preko 2 mehanizma. Obične kontracepcijske pilule djeluju tako da smanjuju stvaranje muških hormona u tijelu, a kontracepcijske pilule dizajnirane specijalno za pacijentice sa PCOS-om sadrže antiandrogene sastojke koji smanjuju djelovanje muških hormona u tijelu. Oba načina liječenja mogu usporiti i smanjiti rast dlačica. Oralni kontraceptivi mogu smanjiti i akne, iako će nekim ženama ipak trebati i lokalni pripravci ili antibiotici koje će prepisati dermatolog.

Kako se liječe poremećaji inzulina?
Liječenjem poremećaja inzulina moguće je smanjiti proizvodnju muških hormona u tijelu i tako posredno normalizirati balans hormona u tijelu.

•Gubitak tjelesne težine i vježbanje – ovo je najjednostavniji ali istovremeno najefikasniji pristup liječenju poremećaja inzulina, neurednih krvarenja i drugih simptoma PCOS-a.
•Lijekovi za sniženje inzulina – u ovoj grupi lijekova je metformin (Gluformin, Glucophage), koji se koristi kod pacijenata sa šećernom bolešću. U nekih žena sa PCOS-om metformin je razumna opcija liječenja. Metformin normalizira ciklus u 50% žena sa PCOS-om, u nekih snižava i nivo muških hormona u krvi, i izaziva redovnije ovulacije pa žene koje piju ovaj lijek lakše ostanu trudne. On također može pomoći kod dijete za gubitak tjelesne težine. Metformin također smanjuje rizik za rane pobačaje i za razvoj gestacijske šećerne bolesti (šećerne bolesti u trudnoći). Međutim, kako se metformin relativno odnedavno koristi u liječenju PCOS-a, dugotrajna djelotvornost i eventualne posljedice su nam nepoznate


Kako se liječni neplodnost kod PCOS-a?
Općenito, ukoliko par ne može zanijeti nakog godine dana nezaštićenih odnosa (ili 6 mjeseci ukoliko je žena starija), nadležni liječnik će zatražiti pretrage, obično hormonski status, cervikalne briseve, spermiogram i test prohodnosti jajovoda.
Ukoliko je prema ovim nalazima uzrok neplodnosti nepostojanje ovulacije zbog PCOS-a, postoji nekoliko načina uspostavljanja ovulacije.

1.Kao što je već napomenuto, gubitak tjelesne težine ako je žena pretila uspješno uspostavlja ponovne ovulacije.
2.Klomifen – ovo je lijek koji stimulira jajnike da proizvedu jedno ili više jajašaca koji dozrijevaju u tzv. folikulima. Klomifen dovodi do ovulacije u oko 80% žena sa PCOS-om, a oko 50% tih žena će i ostati trudne na terapiju klomifenom. Ovulacija se može utvrditi mnoštvom metoda, npr. folikulometrijom (ultrazvučnim pregledima svaki ili svaki drugi dan kojima se utvrđuje točan dan ovulacije prema veličini folikula – obično ovulacija nastupa kod veličine folikula veće od 18 a manje od 28 mm), tzv. LH-trakicama (urinske trakice koje reagiraju na hormon koji se pojačano luči u vrijeme ovulacije, LH), mjerenjem bazalne temperature (svako jutro prije ustajanja iz kreveta se u ustima izmjeri temperatura – u vrijeme ovulacije poraste sa manje od 36.5 C na oko pola stupnja više). Obično se u početku prepisuje manja doza, a ukoliko pacijentica ne reagira se povisi.
3.Lijekovi za snižavanje inzulina – nekoliko je studija pokazalo da su ovi lijekovi vrlo efikasni u postizanju ovulacije i trudnoće u žena sa PCOS-om. Također, čini se da sprečavaju rane spontane pobačaje. Međutim, kako se oni tek odnedavno koriste u tu svrhu, još nije poznato njihovo djelovanje u trudnoći te se sada preporučuje prekinuti ih u ranoj trudnoći, osim ako vam doktor savjetuje drugačije.
4.Liječenje gonadotropinima – ovo je agresivniji način liječenja neplodnosti, lijekovima koji sadrže ženske hormone, LH i/ili FSH, koji isto kao i klomifen služe dozrijevanju većeg broja folikula u jednom ciklusu. Ženama sa PCOS-om daje se FSH u obliku injekcija, svaki dan kroz 10-tak dana, nakon čega se u dogovoru s doktorom odluči za jednu metodu potpomognute oplodnje: ukoliko je folikula manje, a jajovodi su prohodni i spermiogram je zadovoljavajući za tempirani odnos ili inseminaciju, a ukoliko je folikula više, ili su jajovodi neprohodni ili je spermiogram loš na IVF (in vitro fertilizaciju) ili IVF/ICSI (IVF/intracitoplazmatsku injekciju spermija). Ova vrsta liječenja u praktično svih žena dovodi do ovulacije i u 60% do trudnoće. Problem sa ovakvim načinom liječenja je mogućnost višeplodnih trudnoća što je medicinski mnogo opasnije nego što je jednoplodna trudnoća, kao i mogućnost hiperstimulacije jajnika, što može predstavljati hitnost.
5.Kirurško liječenje – danas se koristi sve rjeđe i rjeđe zbog svoje invazivnosti jer na raspolaganju imamo puno medicinskih opcija, pa ovu operaciju, tzv. laparoskopski drilling, radimo kod pacijentica koje ne reagiraju na ove terapije. Operacija se izvodi laparoskopski, pri čemu se strujnim instrumentom policistični jajnici zarežu na mnogo mjesta. Ovo dovodi do ovulacija, ali je nažalost efekt kratkotrajan, oko jedne godine. Žene sa PCOS-om imaju 80-87% šanse da zatrudne nakon ove operacije. Ova operacija, kao i ostale metode liječenja PCOS-a, je manje djelotvorna kod pretilih pacijentica. Komplikacije operacije mogu biti stvaranje priraslica u trbuhu, oštećenje jajnika, ozljeda mjehura i crijeva i infekcija.

Da li PCOS povećava rizik komplikacija u trudnoći?
Smatra se da PCOS povećava rizik ranih pobačaja i razvoja gestacijskog dijabetesa u trudnoći. Bez obzira na to, ukoliko je žena s PCOS-om pod kontrolom i sluša uputstva svog liječnika ovi se rizici mogu svesti na najmanju moguću mjeru.

neplodnost hr

Uzimanje nadomjestaka vitamina D i kalcija moglo bi ublažiti učinke sindroma policističnih jajnika, otkrili su iranski znanstvenici.

Istraživanje je provedeno na 100 neplodnih žena sa sindromom policističnih jajnika. 50 žena dobivalo je metformin 1500 mg/dan, dok je ostalih 50 žena dobivalo metformin 1500 mg/dan plus kalcij 1000 mg/dan i vitamin D 100,000 IU/mjesec u trajanju od 6 mjeseci.

Nakon evaluacije svih rezultata i završetka istraživanja, istraživači su otkrili sljedeće: smanjio se BMI (indeks tjelesne mase), poboljšala se regularnost menstrualnog ciklusa, kao i plodnost u skupini žena koje su dobivale vitamin D i kalcij. Zanimljivo je istaknuti da je prije istraživanja 83% ispitivanih žena imalo nedostatak vitamina D (35% je imalo tešku deficijenciju). Nakon istraživanja, 74% žena u skupini koja je dobivala vitamin D i kalcij imalo je normalne vrijednosti vitamina D u krvi.

Ovi rezultati ukazuju da nadomjesci kalcija i vitamina D poboljšavaju smanjenje tjelesne mase, sazrijevanje folikula, regularnost menstrualnog ciklusa i hiperandrogenizam kod neplodnih žena sa sindromom policističnih jajnika.


[You must be registered and logged in to see this link.]

Nova studija pokazala je da žene sa sindromom policističnih jajnika (PCOS) koje se liječe s progestinom imaju četiri puta manju vjerojatnost da će zatrudnjeti.


Žene sa sindromom policističnih jajnika obično imaju nepravilan menstrualni ciklus te mogu imati poteškoće da ostanu trudne.

Hormon progestin često se primjenjuje kao prvi korak u liječenju neplodnosti u žena sa sindromom policističnih jajnika, prije stimulacije ovulacije (indukcije ovulacije).

Rezultati ove studije pokazali su da je 20 posto žena, koje prije stimulacije ovulacije nisu uzimale progestin, uspjelo rodit, naspram samo 5 posto žena koje su uzimale progestin prije stimulacije ovulacije.

Iz svega navedenog razvidno je da je primjena progestina prije stimulacije ovulacije kontraproduktivna u pomaganju ženama sa sindromom policističnih jajnika da zatrudne.

Izvor:
Obstetrics and Gynecology

PCOS - sindrom policističnih jajnika obuhvata niz simptoma koji su prije svega vezani uz ultrazvučnu sliku jajnika čija veličina varira od normalnih do izrazito povećanih, dok se subkapsularno nalazi niz sitnih folikula u vidu vjenčića ili ogrlice od perli do maksimalno 7 - 8 mm u promjeru. Sindrom je opisan 1905. godine od strane Stein-a i Leventhal-a kao skup simptoma: amenoreja (izostanak menstruacije), pojačana dlakavost i pretilost udruženi s povećanim i policističnim jajnicima.


PCOS se javlja u oko 3% adolescentica i odraslih žena. Može se pojaviti već s prvom mjesečnicom. Relativno često se dijagnosticira kod mladih djevojaka upravo kod problema neurednih ciklusa za vrijeme puberteta. Predstavlja također najčešći razlog hiperandrogenemije (povišene razine muških spolnih hormona androgena) u predpubertetskoj dobi. Povišena razina testosterona izaziva djelovanjem na lojne žlijezde seboreju i/ili akne, djelovanjem na folikul dlake pojačanu dlakavost (hirzutizam) muškog tipa, a u predjelu vlasišta stanjenje dlake i gubitak kose ili ćelavost muškog tipa.
I dok je u ranijim klasifikacijama morfološki izgled jajnika igrao glavnu ulogu, danas se težište problema fokusira na endokrinološkoj obradi pacijentice. Poremećaj karakterizira u početku blagi hormonski disbalans i kasnije znatna odstupanja u hormonskom statusu: porast razine muških spolnih hormona testosterona i androstendiona (hyperandrogenaemia) kao i izmijenjena funkcija hipofize s prevagom LH u odnosu na FSH (inverzan FSH/LH ratio). Ne rijetko su involvirani štitnjača (javlja se smanjena funkcija štitnjače kod visoke razine prolaktina), gušterača (s poremećajem sekrecije inzulina) kao i nadbubrežna žlijezda.
Simptomi:
• Kronična anovulacija, s iregularnim menstruacijskim krvarenjima: njihovim višemjesečnim ili potpunim izostankom.
• Pojačani rast dlačica maskulinog tipa, akne i pojačano ispadanje kose kao posljedica povišene razine muškog spolnog hormona testosterona.
• Neplodnost.
• Pretilost.
Rani početak brojnih hormonskih i metaboličkih odstupanja, kao i često pasivan odnos prema liječenju PCOS nosi čitav niz rizika za zdravlje žene kao što su: neuredna krvarenja iz maternice, dva do tri puta češći spontani pobačaji, anemija, kao i nenormalna razina triglicerida i kolesterola u krvi. Rizik nastanka povišenog krvnog tlaka kod pacijentica s PCOS je povećan za 40%, učestalost krvožilnih bolesti je sedam puta češća, a rizik nastanka šećerne bolesti za 16% povišen. Rak sluznice maternice i jajnika je zbog kronične anovulacije i konstantno povišene razine estrogena dva do tri puta češći.
Osnovna metoda u dijagnostici PCOS je ultrazvučni pregled. Koristi se transvaginalni ultrazvuk, prilikom čega se procjenjuje da li su jajnici povećani (1 - 3 puta veći od normalnih jajnika), da li je stroma - unutarnji dio jajnika koji proizvodi hormone, zadebljana (2, 3 ili više puta), postoje li mali folikuli (nalik na ogrlicu od perli) koji stvaraju dojam mikrocističnosti. U ovome slučaju se, iako se koristi termin policistični, ne radi o tumorskim čistama jajnika, nego o folikulima koji se razvijaju do srednjeg stadija ali ne i ovulacije, jer im hormonski poremećaj to ne dopušta. Uz ultrazvuk se u postavljanju dijagnoze PCOS koristi i niz drugih pretraga kao što su mjerenje protoka krvi kroz jajnike (color Doppler), određivanje hormona, ali i analiza metabolizma, test opterećenja šećerom - OGTT, analiza učinkovitosti inzulina, mjeri se količina i raspored masnog tkiva i druge pretrage, ovisno o dominantnim simptomima.
Liječenje: Kako je pretjerana debljina vrlo čest problem žena s policističnim jajnicima, takvim pacijenticama se preporučuje smanjenje tjelesne težine što ima višestruko pozitivan učinak. Smanjenje tjelesne težine za samo 5% može ponovno uspostaviti ovulacijski ciklus. Normalna tjelesna težina znači ujedno i manje problema s kolesterolom, lipidima i inzulinom. Uz mršavljenje važna je i tjelesna aktivnost, prestanak pušenja i uzimanja alkohola, te općenito usvajanje zdravog načina života. U okviru liječenja neplodnosti osnovni problem policističnih jajnika je izostanak ovulacije - anovulacija, te se u ovim slučajevima vrši stimulacija i indukcija ovulacije (najčešće uz istodobnu inhibiciju aktivnosti hipofize) s ciljanim spolnim odnosom. Trudnoća sama po sebi vrlo povoljno djeluje na PCOS. Ostali problemi vezani uz anovulaciju su izostanci menstruacija (u liječenje se primjenjuju gestagenska terapija ili oralna kontracepcija), kao i problemi vezani uz visoku razinu testosterona, u čijem liječenju se primjenjuju antiandrogeni lijekovi. U prvome redu stoji lijek ciproteronacetat (Diane 35; Androcur) koji se primjenjuju po točno određenim shemama (obrnuta Kauffmann-ova ili shema po Hammerstein-u), a osim njega iako s nešto nižim postotkom inhibicije androgenog receptora se mogu primjenjivati klormadinonacetat (Belara, Neo-Eunomin) i dienogest (Valette). Ukoliko postoje značajna metabolička odstupanja: periferna rezistencija na inzulin i hiperinzulinemija koja je razlog problema s kolesterolom i lipidima te brojnim drugim endokrinološkim i metaboličkim poremećajima koji vode nastanku šećerne bolesti, što se nalazi čak kod 80 - 90% pacijentica koje nisu liječene od PCOS, primjenu nalazi metformin (Glucophage). Kod PCOS je moguće i kirurško liječenje (laparoskopski drilling ili klinasta resekcija jajnika), a osnovna svrha je smanjiti zapreminu povećanih jajnika, kao i pretjeranu proizvodnju muških spolnih hormona.
Alternativne mogućnosti: Uvijek kada postoji problem u svezi nečega tako kompliciranog kao što je to proces ovulacije ili složena funkcija jajnika, uzroke tražimo u mehanizmima koji reguliraju menstruacijski ciklus u mozgu. Obzirom da najveći broj uzroka izostanka ovulacije i amenoreje potječe iz hipotalamusa, holistička medicina promatra ovaj problem u sklopu neuravnotežene izmjene energije kod finog usklađivanja razine neuropeptida u mozgu (hipotalamusu) pod utjecajem stresa. Stresovi koji dovode do poremećaja menstruacijskog ciklusa, izostanka ovulacije ili gubitka menstruacije i nastanka PCOS uključuju negativne emocije zbog osjećaja podređenosti ili inferiornosti u ulozi žene. Ponovno uspostavljanje ciklične funkcije jajnika zahtijeva analizu usvojenih negativnih poruka, kao i ponovnu uspostavu ciklične izmjene i protoka emocija. Dopustite sebi puni opseg emocionalnih reakcija na događaje u svom životu. Ovdje svakako spada i psihoterapija, koja izlazi iz okvira alternativnih mogućnosti, a koja sigurno nalazi dodirne točke s holističkim pristupom. Od drugih alternativnih postupaka u liječenju PCOS za spomenuti je i terapija svjetlom: izlaganje svjetlosti punog spektra dva sata svake večeri i svakog jutra. Provoditi što više vremena na prirodnom svjetlu, a preporuka je najmanje 3 dana tijekom jednog mjeseca ostaviti upaljeno svjetlo za vrijeme spavanja. Uporaba prirodne 2%progesteronske kreme (ProGest, Bio Balance, FemGest, Serenity) u količini 1/2 čajne žlice nanešene na kožu dva puta dnevno od 14. do 28. dana ciklusa neutralizirati će „estrogensku dominaciju” i uspostaviti uredan ciklus kod nepravilnih i dugih ciklusa. Zdrava prehrana podrazumijeva uporabu cjelovitih životnih namirnica, odnosno prehranu koja uravnotežuje eikosanoide i glukagon, odnosno inzulin. Normalizacija tjelesne težine povećava osjetljivost prema inzulinu i smanjuje razinu androgena.

Sindrom policističnih jajnika

Sindrom policističnih jajnika javlja se kod 6 % žena, a rezultat je toga što jajnici stvaraju velike količine androgena (muških hormona), pogotovo testosterona. Povećano stvaranje androgena dovodi do visokih koncentracija LH i niskih koncentracija FSH, pa folikuli ne mogu proizvesti zrelo jajašce. Kad ne proizvode jajašca, folikuli nabreknu tekućinom i pretvaraju se u ciste. Svaki put kada je jajašce zarobljeno u folikulu, formira se nova cista, pa jajnik nabrekne - ponekad i do veličine grejpfruta. Kad nema ovulacije, progesteron se više ne proizvodi, a koncentracije estrogena ostaju normalne.

Povećane koncentracije androgena (hiperandrogenizam) mogu izazvati pojačanu dlakavost lica i akne, dok su druge muške karakteristike, kao dublji glas i povećani klitoris, rijetke. Amenoreja i oligomenoreja prilično su uobičajene. Uzrok pojave policističnih jajnika još uvijek je nepoznat, iako su istraživači naveli da mnoge žene s tim poremećajem imaju povećane koncentracije inzulina, ali ga tijelo ne može efikasno koristiti ( stanje poznato kao rezistencija na inzulin). Takve visoke koncentracije inzulina mogu povećati proizvodnju androgena u jajnicima nekih žena s genetskim defektom koji uzrokuje takvu reakciju na inzulin.

Povišene koncentracije prolaktina

Hormon prolaktin proizvodi hipofiza koja stimulira proizvodnju majčinog mlijeka. Visoke koncentracije prolaktina kod žena koje nisu trudne ili ne doje mogu međutim inhibirati ovulaciju te tako prouzrokovati amenoreju. Povišene koncentracije prolaktina mogu ukazivati na tumor hipofize. Pojava mlijeka kod žena koje nisu trudne niti ne doje (pod nazivom galaktoreja) je simptom koji ukazuje na visoke koncentracije prolaktina i treba ga ispitati. Neki ljekovi, uključujući oralna kontracepcijska sredstva (tablete) i neki antipsihotici, takođe mogu povećati koncentraciju prolaktina.

Drugi medicinski problemi

Terapije karcinoma mogu uništiti folikule i poremetiti funkciju jajnika.

Turnerov sindrom je rijedak genetski poremećaj kod kojega nedostaje hromosom X, pa se ne razvijaju funkcionalni jajnici. Problemi sa štitnjačom, bilo da hormona štitnjače ima previše (hipertiroidizam) ili premalo (hipotiroidizam) mogu prekinuti ciklus.

Malapsorpcijski sindrom kod ćelija je povezan s poremećajima probave, a, takođe, se povezuje s kasnim pubertetom, ranom menopauzom i amenorejom.

Cushingova bolest (poremećaj nadbubrežne žlijezde), takođe, može prouzročiti amenoreju.

Dismenoreja (snažni i bolni menstrualni grčevi)

Kod svih žena se tokom krvarenja javljaju kontrakcije materice, ali kod nekih ti grčevi mogu biti česti i vrlo intenzivni. U tim slučajevima govorimo o dismenoreji (bolna menstruacija).

Dismenoreja može biti primarna i sekundarna.

Primarna je posljedica normalnih kontrakcija mišića materice i ima je više od polovine žena s menstruacijom. Kod sekundarne dismenoreje su menstrualni bolovi posljedica određenih medicinskih stanja, kao na primjer endometrioze.

Uzroci dismenoreje (teških menstrualnih bolova)

Uzrok primarne dismenoreje povezan je s kontrakcijama mišića uterusa (miometrija) izazvanim prostaglandinima i arahidonskom kiselinom. Dismenoreja često prati menoragiju kod koje prostaglandini takođe igraju značajnu ulogu.

Sekundarna dismenoreja javlja se i kod drugih medicinskih stanja, posebno kod endometrioze.

Endometrioza je hronična i često napredujuća bolest koja nastaje kada se komadići endometrijskog tkiva (tkiva koje oblaže unutrašnjost materice) implantiraju izvan materične šupljine, obično u druge dijelove zdjelice (npr. jajnik).

Pojačano krvarenje i bolove mogu takođe izazvati uterini ulošci (spirala) ili upalni proces u zdjelici, tumori materce, pobačaj, ektopična trudnoća, polipi ili karcinom. Jaki bolovi u gastrointestinalom traktu zbog upale slijepog crijeva, crijevnih upala, divertikulitisa ili sindroma iritabilnog crijeva mogu biti nalik na dismenoreju.

Žene prekomjerne tjelesne težine izložene su većem riziku pojave jakih i bolnih dugotrajnih grčeva od onih normalne težine. Pušači su izloženi 50 % većem riziku od nepušača.

Kada menstruacija nastupi u dobi od 11 godina ili ranije, rizik pojave jake boli, produženih krvarenja i dužih menstrualnih ciklusa je takođe veći.

Menoragija (obilno krvarenje)

Obilno krvarenje ili menoragija javlja se kod 9 % do 14 % svih žena i može biti posljedica niza problema. „Duga” krvarenja (oko sedam dana), te česta mijenjanja tampona ili uložaka nijesu uvijek pokazatelj menoragije. Svega dvije trećine žena koje se žale na obilna krvarenja zaista i gubi zabrinjavajuću količinu krvi. Ako mijenjaju uloške ili tampone češće od sat vremena, žene bi trebalo da se posavjetouju sa svojim ljekarom. Stvaranje ugrušaka je kod obilnih krvarenja često i nije razlog za zabrinutost. Međutim, u slučaju krvarenja između ciklusa ili u vrijeme trudnoće treba posjetiti ljekara. Kapljice ili lagano krvarenje kod djevojčica koje su tek dobile menstruaciju nije neobično, a ponekad se javlja tokom ovulacije i kod mladih odraslih žena.

Uzroci menoragije (preobilnog krvarenja)

Gotovo sve žene u neko doba svojeg reprodukcionog života imaju obilna menstrualna krvarenja. Tumori materice su česti uzroci obilnog krvarenja.

Miomi su dobroćudne izrasline glatkog mišićnog tkiva materice, i mogu se naći kod svake treće žene iznad 35 godina. Žene koje uzimaju oralna kontracepcijska sredstva, one kod kojih krvarenja počinju kasno ili one koje se približavaju menopauzi mogu imati povremene menoragije. Izolovan slučaj obilnog krvarenja može biti pobačaj.

Kada se krvarenje pojavi u vrijeme uobičajeno za menstruaciju, manje je vjerovatno da je razlog pobačaj. U nekim slučajevima ljekari ne mogu dijagnozirati uzroke menoragije. Ako usljed neravnoteže estrogena i progesterona dođe do preskakanja menstruacije, može se pojaviti prekomjerno bujanje endometrija, pa kad se krvarenje konačno pojavi ono može biti vrlo obilno.

Žene s menoragijom često imaju vrlo visoke koncentracije prostaglandina i endotelina, supstancija koje značajno doprinose širenju krvnih žila. Prostaglandini također doprinose kontrakcijama maternice. Adenomioza, kod koje se endometrijske žlijezde usade u mišić uterusa, uzrokuje obilno krvarenje i bolove. Ovakav poremećaj češći je kod žena srednje dobi koje su više puta rađale.

Menoragiju može pratiti čitav niz medicinskih poremećaja: infekcije zdjelice; problemi sa štitnjačom; endometrioza; sistemski lupus erythematosus; dijabetes; neke vrste karcinoma i hemoterapija, te neki neuobičajeni poremećaji u krvi, uključujući von Willebrandovo oboljenje i idiopatsko trombocitopenično crvenilo (purpura).

Neki ljekovi, uključujući antikoagulanse i protiv - upalna sredstva, takođe mogu uzrokovati obilna krvarenja.

Predmenstrualni sindrom

Prije početka menstruacije oko 3 svih žena ima neke simptome koji ukazuju na variranje koncentracije hormona. Kod oko polovine njih ti su simptomi blagi i ne utnču na njihov normalni svakodnevni život. Druga polovina ima teške simptome, od kojih je jedan i depresija. Pred-menstrualni sindrom (PMS) je najčešće posljedica kombinacije fizioloških i psiholoških faktora i kulturalnih stavova. Žene kojima je ustanovljen PMS ne mogu normalno funkcionisati prije menstrualnog krvarenja.

Fizički simptomi

Gotovo sve žene žale se na nadutost, osjetljivost dojki i lagani, privremeni dobitak težine. Kod nekih žena se javlja ciklička mastopatija, bol u dojkama nakon ovulacije, intenziteta koji se pojačava za vrijeme lutealne faze i nestaje tokom menstruacije. Od ostalih simptoma mogu se pojaviti gastrointestinalne smetnje, glavobolje, osipi, bol u mišićima i zglobovima, umor, gingivitis, lupanje srca, poremećaj ravnoteže, valovi vrućine, preosjetljivost na zvukove i mirise, uznemirenost i nesanica.

Emocionalni simptomi

Emocionalna preosjetljivost je česta. Žene se žale na niz simptoma uključujući depresiju, tjeskobu, ljutnju i uznemirenost. Žale se i na oslabjelu koncentraciju ili izvjestan gubitak pamćenja, iako je u nedavnom ispitivanju malih razmjera utvrđeno da žene koje pate od PMS-a, usprkos „osjećaju da nijesu kako treba”, na testovima mentalne oštrine sprovedenima u pred-menstrualnoj fazi postižu jednake rezultate kao i žene koje ne pate od PMS.

Teška depresija, razdražljivost i napetost prije menstruacije zajedno se nazivaju pred-menstrualnim disforičnim poremećajem (ili kasnim - lutealnim disforičnim poremećajem). Procjenjuje se da poremećaj zahvaća 3 % do 8 % žena u reprodukcionim godinama. Ovi simptomi mogu se pojaviti kod većine menstrualnih ciklusa s pogoršanjem oko nedjelju dana prije menstruacije te smirenjem nakon toga. U rijetkim slučajevima javljaju se i halucinacije. Treba, međutim, napomenuti da se kod nekih žena prije menstrualnog krvarenja javljaju vrlo pozitivne navale kreativne energije. Spolni nagon je različit kod različitih žena, kod nekih je smanjen a kod drugih pojačan.

Niti jedno ginekološko stanje ili bolest ne zahtijeva u toj mjeri integralni pristup, kao što je to slučaj s PMS-om. Traženje jednog hemijskog uzroka i jednog lijeka neće donijeti rezultate u terapiji PMS-a, jer su uzroci mnogostruki. U obzir se moraju uzeti ne samo učinak uma, emocija, prehrane, svjetla i vježbi tijela, nego i odnosi, nasljedni faktori, kao i traume iz djetinjstva.

Liječiti osjećaj nadutosti diureticima, glavobolju analgeticima, potištenost i neraspoloženje antidepresivnim lijekovima zanemaruje temeljnu neravnotežu i najčešće samo doprinosi nastanku novih neželjenih tegoba usljed uzimanja lijekova.

Sindrom policističnih jajnika - PCOS (polycystic ovary syndrome) je veoma složeno oboljenje koje zahvata jajnike

Kod ovog oboljenja, između ostalog, stvaraju se brojne ciste, odnosno male šupljine koje su ispunjene tečnošću. Jajnici su uvećani, sa velikim brojem folikula (folicul, latinski - mešak) na površini. Folikuli su ispunjeni tečnošću koja okružuje jajnu ćeliju.


Šta se dešava sa folikulima?

U normalnom stanju, ovi folikuli se uvećavaju, sazrevaju, i na kraju prsnu, izbacivši jajnu ćeliju. Ovulacija koja je time nastupila, izazvana je delovanjem hormona koji se oslobađaju u mozgu. Međutim, kod sindroma policističnih jajnika, folikuli ostaju nezreli i nikada ne dostignu očekivanu veličinu - kada prskaju i izbacuju zrelu jajnu ćeliju, koja je sposobna za oplođenje. Za žene sa ovim sindromom to znači da retko, ili nikako nemaju ovulaciju, da su im ciklusi neuredni, a duže vremena ih i nemaju. Obično imaju oko devet ciklusa godišnje, za razliku od prosečnih 13 redovnih ciklusa u toku jedne godine. Ciklusi često mogu da budu praćeni obilnijim krvarenjima.



Koje su posledice PCOS?

Oko 75 odsto pacijentkinja sa ovim sindromom ima problema sa ovulacijom. Bolest se obično otkriva kada žena ne može da ostvari željenu trudnoću. Međutim, oko 25 odsto žena ima ultrazvučno dokazano postojanje policističnih jajnika, ali nema nikakvih problema sa ciklusom ili plodnošću! Takođe, kod žena koje koriste kontraceptivne pilule, mogu da se nađu ovakve promene, i to skoro kod svake sedme osobe, što može da se jasno vidi na ultrazvuku. Promene na telu, u vidu pojačane maljavosti, često su praćene znatnim porastom telesne težine.



Šta je uzrok PCOS?

Pravi uzrok za ovakvo stanje još nije otkriven. Jedino se zna da PCOS može češće da se javlja u pojedinim familijama, pa to ukazuje na njegovu genetsku povezanost - s tim da su, po svoj prilici, u to upleteni jedan do dva gena. Interesantno je da, kada se sindrom policističnih jajnika prenosi preko muške strane u porodici, tada muškarci nisu neplodni. Jedino je primećeno da se ćelavost javlja ranije, odnosno pre 30. godine.

Aktuelna istraživanja potvrđuju hipotezu da bi jedan ili dva glavna gena bila odgovorna za nastajanje ovog sindroma.

Multicentrična ispitivanja su pokazala da postoji uzročna veza između insulinske rezistencije i PCOS-a, uključujući preteranu gojaznost. Simptomi insulinske rezistencije variraju od osobe do osobe, pa je u nekim slučajevima to neplodnost ili preterana gojaznost, dok je kod drugih izražen hirzutizam, odnosno preterana maljavost lica i tela. Pojava alopecije, odnosno gubitka dela kose, akne, promene na koži u vidu braon fleka (Acanthosis nigricans), orožavanje pojedinih delova kože, visok nivo holesterola, zamor i mentalna usporenost, opadanje seksualne želje i visok nivo muškog hormona testosterona su uobičajene posledice insulinske rezistencije.



Začarani krug

Insulin je hormon koji proizvodi pankreas, a koji omogućava da se glukoza iz krvi dopremi u ćelije organizma, da bi se u njima pretvorila u energiju. Kako se kod insulin rezistentnih osoba nivo glukoze u krvi povećava, tako pankreas sve više luči insulin, koji ne deluje. Posledica je da jetra proizvodi sve više triglicerida, u koje spada i ozloglašeni laki holesterol, pa dolazi do taloženja masti, tako da se situacija pogoršava. Posledice se ogledaju u bolestima srčanih arterija, pojavi visokog krvnog pritiska, šećerne bolesti, pa i nekih malignih oboljenja.

U stručnim krugovima se još uvek raspravlja šta je prvo: rezistencija na insulin ili sindrom policističnih jajnika. U medicinskom smislu, to je kao rasprava da li je starije jaje ili kokoška! U svakom slučaju, ove dve pojave idu zajedno, odnosno jedna drugu «podržavaju», pa se krug zatvara sa posledicama koje su navedene. Posebnu pažnju treba usmeriti na telesnu težinu, šećer i masnoću u krvi, a neophodno je i posebno tretirati visok pritisak odgovarajućim lekovima i pojačanom fizičkom aktivnošću, koja se pokazala nezamenljivom! Jedina korisna, produktivna dijeta je ona koja se bazira na pojačanoj fizičkoj aktivnosti, čiji rezultat je smanjenje telesne težine.

Preporučujem svim ženama koje imaju sindrom policističnih jajnika da dobro prouče prikazanu tabelu. Napominjem da istrajnost u fizičkim vežbama, uz smanjenje težine - dovodi do znatnog poboljšanja osnovne bolesti, a to je neplodnost. Jer, PCOS je najčešći uzrok neplodnosti žena. Trudnoća koja se ostvari je nagrada za koju se vredi žrtvovati i biti istrajan.


Smrtnost
>20 odsto smanjenje ukupne smrtnosti

>30 odsto smanjenje smrtnosti koja je povezana sa dijabetesom

>40 odsto smanjenje broja obolelih od raka koji je povezan sa prekomernom težinom

Krvni pritisak
Pad sistolnog pritiska od 10 mmHg (milimetara živinog stuba)

Pad dijastolnog pritiska od 20 mmHg

Dijabetes
30-50 odsto snižava vrednosti šećera

50 odsto smanjuje rizik za nastanak dijabetesa

15 odsto smanjenje glikoziranog hemoglobina (HbA1c)


Masnoća
10 odsto smanjuje ukupan holesterol

15 odsto smanjuje loš holesterol (LDL)

30 odsto smanjuje trigliceride

8 odsto povećava dobar holesterol (HDL)

--------------------------------------------------------------------------------

Opasne ciste na jajnicima



Sindrom policističnih jajnika najčešći je endokrinološki poremećaj u reproduktivnom periodu žene i glavni uzrok steriliteta i smanjenog fertiliteta žena, kaže dr Slavica Vasiljević, ginekolog, akupunkturolog i vlasnica ginekološke ordinacije „Merida“ u Beogradu. Ona dodaje da to nikako ne znači da žene s ovim sindromom ne mogu da ostanu u drugom stanju, već samo da je njihov rizik veći, pa njihovo stanje mora da se prati i leči. Smatra se da između pet i 10 odsto žena tokom reproduktivnog perioda ima policistične jajnike.


AKNE, DLAKE, NEREDOVAN CIKLUS
Istovremeno je kod njih, objašnjava doktorka, ovulacija retka ili je uopšte nema, pa se zato smanjuje mogućnost trudnoće.
– Folikul često ne sazreva i ne oslobađa jajašce, što je neophodno za ovulaciju. Ciste se i stvaraju od tih nezrelih folikula – kaže doktorka.
Osim problema s ovulacijom, ovaj sindrom karakterišu i:
• Poremećen menstrualni ciklus koji se ogleda u neredovnim menstruacijama, pa žene umesto 12 menstruacija godišnje imaju, recimo, po sedam-osam.
• Cistični jajnici izgledaju kao niz bisera ispunjenih tečnošću, često su uvećani, nekad i do tri puta u odnosu na normalnu veličinu.
• Povišen nivo muških hormona, posebno testosterona.
• Otpornost na insulin, zbog čega su žene s ovim sindromom u većem riziku od dijabetesa.
• Povišen nivo lošeg holesterola i smanjen nivo dobrog.
• Povećan krvni pritisak.

Sindrom se odražava i na fizički izgled, i to najčešće kroz:
• Povećanu dlakavost, ili hirzutizam, posebno na licu, bradi, grudima.
• Alopeciju, to jest mušku ćelavost, izraženu više na temenu nego na slepoočnom delu glave.
• Pojačane akne, pri čemu je proizvodnja masti stimulisana povećanom proizvodnjom androgena.
• Gojaznost, i to muškog tipa, naročito izražena u predelu stomaka, dok su ramena uska i noge tanke.
Prvi simptomi, kaže dr Vasiljević, počinju relativno rano. Najčešće u pubertetu, posle prve menstruacije, dok poremećaj kod nekih žena počinje da se ispoljava kasnije, tek u trećoj deceniji života.

KAKO SE SINDROM LEČI
Simptomi se razlikuju od žene do žene, pa se u dijagnostikovanju bolesti osim anamneze, odnosno razgovora sa ženom o simptomima, ranijim i porodičnim bolestima, koriste ultrazvučni pregledi, kao i laboratorijski nalazi hormona.
Lečenje se, kaže doktorka, razlikuje zavisno od toga da li pacijentkinja rešava svoj estetski problem ili leči sterilitet. Ženama koje žele da se oslobode malja ili akni najčešće se prepisuju oralni kontraceptivi, koji preuzimaju hormonsku kontrolu i regulišu menstrualni ciklus.
– Kada je reč o lečenju steriliteta lečenjem tzv. insulinske rezistencije, može da se reši smanjena fertilnost, to jest mogu da se regulišu ovulacije, smanji hiperandrogenizam, kao i estetski nedostaci. Nakon uspostavljanja ciklusa može da se radi indukcija ovulacije. Ranije primenjivana operacija, klinasta resekcija jajnika, napuštena je zbog tendencija ka nastanku priraslica i fibroze. Koristi se ovarijalna elektrodijatermija, koja svodi krvavljenje i traumu tkiva na minimum. I davanje kortikosteroidne terapije pokazalo se korisnim za uspostavljanje ciklusa, a u izvesnim slučajevima čak i ovulacije, kaže dr Vasiljević.

Genetika ili poremećaj ravnoteže hormona
Uzroci nastanka sindroma nisu dovoljno poznati, a doktorka Vasiljević navodi da je u pozadini nastanka verovatno genetska predispozicija i poremećaj ravnoteže hormona.
– Drugi naziv za sindrom jeste funkcionalni ovarijalni hiperandrogenizam, to jest povećanje nivoa muških polnih hormona, a naročito testosterona u jajniku. Novija istraživanja pokazuju da veliku ulogu u razvoju sindroma ima i nivo insulina i odgovor na insulin u tkivima, a povišen nivo ovog hormona u krvi može da podstakne jajnike na stvaranje većih količina testosterona. I povećana telesna težina povezana je s povišenim nivoom insulina u krvi i to stanje takođe može da doprinese stvaranju povećanih količina testosterona u jajnicima – kaže ona.