Temeljna pravila porodničarske struke nalažu obavezan i stalan nadzor djeteta tijekom porođaja. Štoviše, zakonom je točno propisano koliko kardiotokografskih uređaja mora imati jedno rodilište, a ovisno o broju porođaja. Zasnovano na preporuci Svjetske zdravstvene organizacije i Europske udruge za perinatalnu medicinu, rodilišta u zemljama u razvoju morala bi imati po jedan kardiotokografski uređaj na svakih 400 poroda. Iz ovoga je jasno da za to postoji valjan razlog, odnosno kardiotokografskim nadzorom djeteta indirektno se nadzire opskrbljenost kisikom i pravovremeno prepoznaju stanja gdje je opskrba smanjena. Time se povećava rizik za prolazne ili trajne komplikacije uzrokovane nedovoljnom opskrbom kisikom (hipoksija).
Višegodišnje analize stvarne učinkovitosti CTG nadzora ukazale su sljedeće:
način očitavanje zapisa i prepoznavanje određenih promjena nije jednako među liječnicima
CTG nadzorom tijekom normalnog porođaja se sa visokom pouzdanošću može potvrditi da je stanje djeteta normalno, ali…
CTG nadzor je manje pouzdan u stvarnom prepoznavanju novonastalih poremećaja u stanju prethodno normalnog djeteta tijekom trudnoće i porođaja
veći dio ugrožene djece će biti CTG-om pouzdano prepoznato kao ugrožena, ali u određenom broju slučajeva će ipak nalaz biti «lažno loš» (statistički pojam prevelikog udjela lažno pozitivnog testa), odnosno dijete je dobro, a CTG zapis upućuje na pogoršanje. Krajnji rezultat u takvim slučajevima će biti nepotrebna intervencija, primjerice nepotrebno izveden hitan casrki rez
u skupini visokorizičnih poroda, gdje od ranije znamo da je dijete potencijalno ugroženo poremećajima koji su nastali tijekom trudnoće, a prije početka poroda - pouzdanost CTG-a je nedvojbeno dovoljno dobra. U takvim slučajevima je obavezan stalni/kontinuirani CTG nadzor tijekom prvog i drugog porođajnog doba.
Dakle, ako govorimo o CTG-u kao relativno izbornoj kategoriji u planu porođaja možemo preporučiti sljedeće: pridržavanje plana porođaja podrazumijeva tijek normalnog poroda gdje se određeni postupci prilagođavaju želji i udobnosti trudnice tijekom rađanja, ali nipošto na račun krajnjeg dobrog ishoda.
Ako se radi o prethodno normalnoj trudnoći te o normalnom rastu i razvoju djeteta, CTG nadzor se ne mora provoditi stalno, već se može prihvatiti i sistem povremenog (intermitentnog) nadzora. To u praksi znači snimiti CTG zapis kod prijema u rađaonicu (prijemni CTG), a zatim povremeno snimanje (slušanje CTG-om i registracija na papirnatu traku) zapisa, obično svakih pola sata tijekom prvog porođajnog doba. CTG uvijek valja snimiti za vrijeme i nakon same kontrakcije. U međuvremenu se trudnica može kretati i ne mora biti vezana uz krevet ili CTG uređaj. Ako se pri ovakvom snimanju uoče nepravilnosti, prelazi se na stalni / kontinuirani nadzor.
Kod prsnuća plodovih ovoja obavezno je odmah snimiti CTG zapis. Isto tako i po početku drugog porođajnog doba kada je ušće potpuno otvoreno, a trudovi su jaki i česti preporučuje se CTG zapis kontinuirano do samog poroda.
Tehnologija donosi i olakotne okolnosti. Nove generacije CTG uređaja funkcioniraju na telemetrijskom principu pomoću bežičnih i vodootpornih sondi što omogućava kontinuiran nadzor ploda dok trudnica hoda, sjedi ili čak leži u kadi za porod.